Knjiga svima: literatura namijenjena korisnicima posebnih knjižničnih programa

U petak, 17. rujna 2010.g., u prostorijama Dječjeg odjela Gradske knjižnice u Zagrebu, u u organizaciji Komisije za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama Hrvatskog knjižničarskog društva održan je 7. po redu okrugli stol za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama na temu „Knjiga svima: literatura namijenjena korisnicima posebnih knjižničnih programa“, uz suorganizaciju Komisije za čitanje Hrvatskog knjižničarskog društva, Knjižnica Grada Zagreba -Gradske knjižnice i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu – Hrvatskog zavoda za knjižničarstvo.

Skupu je prisustvovalo šezdesetak sudionika, a izlagalo je njih dvadesetak.

Okrugli stol je započeo izlaganjem Dunje Marije Gabriel iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koja je govorila o promoviranju koncepta „knjige lagane za čitanje“, podijelivši sa sudionicima svoja iskustva iz Norveške u kojoj organizacija „knjiga za svakoga“ radi na prilagođavanju knjiga za sve skupine korisnika poput gluhoslijepih, osoba s intelektualnim poteškoćama, ali i osoba starije dobi, osoba s Touretteovim i ADHD sindromom itd., i to kroz suradnju s autorima, ilustratorima, izdavačima i knjižnicama, te kroz prikupljanje sredstava za prilagodbu knjiga i tehničku prilagodbu teksta (Brailleovo pismo, piktogrami i sl.).

Mirjana Lenček s Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu je održala izlaganje o obrazovnoj literaturi za osobe s disleksijom i teškoćama čitanja i pisanja.

Disleksija je definirana kao teškoća u tečnom i točnom čitanju i pisanju, a tek je u novije vrijeme prepoznata kao problem, odnosno kao poremećaj, po prirodi različit od slabe vještine čitanja. Literatura za osobe s disleksijom bi trebala biti sadržajno lakša (konkretna, logička i sažeta), s kratkim rečenicama bez korištenja prenesenih značenja i neuobičajenog slijeda riječi, te korištenja riječi, sličnih drugim riječima. Osobito je korisno korištenje natuknica, kronoloških pregleda sadržaja teksta, vizualnih prikaza i mentalnih mapa, te bojanje teksta. Slova bi trebala biti što uočljivija i međusobno izdvojenija, te bi se trebalo izbjegavati poravnavanje redova. Idealna opcija bi bila korištenje audio zapisa koji bi u potpunosti zamijenio pisani materijal.

Sudionici okruglog stola su upoznati i s Isheds Tempus projektom, u sklopu kojeg je pokrenuta izrada elektroničkog priručnika na hrvatskom jeziku za studente s disleksijom, te za osobe koje disleksičarima pružaju podršku, koji kao takav predstavlja značajni novitet, budući da je u Hrvatskoj još uvijek vrlo mala količina objavljene literature za osobe s disleksijom.

Web stranica na kojoj se može dodatno informirati o ovom projektu je www.isheds.eu.

Zrinka Stančić s Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, Biserka Draganić iz OŠ Frana Krste Frankopana i Danuška Ružić iz OŠ Dugave iz Zagreba su predstavile koncept čitanke lake za čitanje koji ima za cilj poticati aktivnosti i napredak svih učenika, te podršku učenicima s teškoćama.

Vesna Đurek iz OŠ Nad Lipom iz Zagreba je govorila o obrazovnoj literaturi za učenike s intelektualnim poteškoćama, koncipiranoj prema smjernicama za građu laganu za čitanje, koja uključuje vježbenice za razvoj grafomotorike i druge vježbenice, te “čitančicu šaptalicu” u kojoj je sadržaj tehnički obrađen, što podrazumijeva veće razmake između slova i riječi, korištenje velikih slova, kraće retke teksta i druge prilagodbe.

Nada Bjelčić iz udruge „Oko“ koja okuplja roditelje djece s oštećenjima vida i dodatnim teškoćama kao što su smetnje motorike, različiti sindromi i rijetke bolesti je govorila o oštećenjima motorike uslijed kojih djeca imaju poteškoće u korištenju obrazovne i druge literature na Brailleovom pismu, te su dana praktična objašnjenja za prevladavanje tih teškoća, kao što je izbor vrste fonta (najčešće korišteni font slova je Times New Roman, iako je Arial najčitljiviji), veličine slova, povećanje razmaka između slova i redova i kontrast pozadine, te izbjegavanje nekih kombinacija slova čije prepoznavanje je otežano kod djece s motoričkim smetnjama.

U općem suočavanju s ovim problemom, najprimjerenija bi bila primijena tzv. koncepta „3 P“, koji uključuje prilagođavanje, pojednostavljivanje i pomoć djeci sa spomenutim poteškoćama.

Sanja Frajtag iz Hrvatske knjižnice za slijepe je održala izlaganje o problematici izdavanja literature za slijepe i slabovidne učenike.

Usprkos pravima zajamčenim UN-ovom deklaracijom o ljudskim pravima i konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, te Ustavom RH, primjena napisanog je iznimno složena zadaća koja sa sobom nosi brojne praktične poteškoće. Izrada udžbenika za slijepe je vrlo opsežan i složen posao, imajući u vidu niz aspekata od kojih su najznačajniji prilagodba standardnih, već postojećih udžbenika sa standardnog tiska na brajicu, ograničeno trajanje udžbenika, male naklade koje uvjetuju visoku cijenu izrade, te problem slobode izbora udžbenika od strane pojedinog nastavnika, što ima za posljedicu nedostatak prilagođenih izdanja za slijepe i slabovidne učenike..

Hrvatska knjižnica za slijepe se bavi izdavanjem udžbenika na brajici za slijepe, a zbirke knjiga za slijepe studente se mogu pronaći na sljedećim internetskim stranicama: www.ffzg.hr/infoz/dzs/ i www.ipsis.hr/zbirka .

Dunja Merkler iz Školske Knjige je govorila o problemima vezanim za nakladu literature za osobe s invaliditetom.

U Hrvatskoj ima 28 699 djece s poteškoćama u razvoju. Škole, knjižnice, specijalizirane ustanove i pojedinci trebaju prilagođenu literaturu, a budući da država nije pretjerano sklona izdvajanju novca, Školska Knjiga kao izdavač često donira pojedine čitanke koje se pojedinačno izrađuju za potrebe pojedinih učenika.

Osim poteškoća oko samog izdavanja, bjelodana je i potreba za uključivanjem nastave o problematici literature za osobe s posebnim potrebama u obrazovanje nastavnika i knjižničara.

Problem u prilagodbi literature predstavlja i prilagodba književnih djela sa svojim umjetničkim karakteristikama potrebama čitalaca s posebnim potrebama, čemu pisci djela u pravilu nisu skloni.

Dragica Cigrovski iz OŠ Horvati je govorila o obrazovnoj literaturi za osobe s perceptivnim poteškoćama, poput cerebralne paralize ili sniženih intelektualnih sposobnosti.

Osobe sa spomenutim poteškoćama karakteriziraju brojne smetnje poput nepravilnih pokreta očiju, teškoća prilikom fokusiranja i uočavanja forme, smanjene sposobnosti vizualne komparacije, umanjene vizualne memorije ili poteškoća u koordinacije oka i ruke. Pristup takvim osobama treba uvažavati sve spomenute poteškoće, te počivati na individualnoj osnovi.

Snježana Sekušak- Galešev iz udruge IDEM koja se bavi pružanjem stručne pomoći djeci s posebnim potrebama je govorila o izdavanju priručnika i udžbenika, te časopisa „S vama“ koji posvećuje posebna izdanja pojedinim poremećajima poput ADHD-a ili disleksije.

Dinka Vuković je govorila o dostupnosti literature o Downovom sindromu, te o izradi posebnog priručnika za roditelje djece s Downovim sindromom koji je proizišao iz privatne inicijative roditelja djece s Downovim sindromom. Prije izrade priručnika je postojalo vrlo malo literature o Downovom sindromuna hrvatskom jeziku.

Jasmina Bele iz Centra za obrazovanje i odgoj „Vinko Bek“ je održala izlaganje o literaturi za slijepe i slabovidne.

Jedan od najvećih problema za slijepe učenike i studente predstavlja manjak udžbenika zbog većeg broja standardnih udžbenika za jedan nastavni predmet. Praktičnu poteškoću vrlo često predstavlja i prikaz slika u udžbenicima za slijepe, pri čemu treba izraditi reljefni crtež ili opisno izložiti sliku.

Slabovidnim učenicima je u nastavi bitno osvjetljenje i duljina vremena određena za gledanje, pri čemu su slabovidni zapravo u težem položaju od slijepih, budući da slijepi učenici zbog korištenja brajice mogu lakše nego slabovidne pratiti nastavu uobičajenim tempom, zbog čega u prosjeku tijekom školovanja postižu i bolje rezultate od slabovidnih učenika.

Izlaganje je završilo zaključkom da je ulaganje u znanje ustvari jedina prava šansa za slijepog čovjeka, budući da ga hendikep značajno ograničava u većini fizičkih aktivnosti.

Ivica Robić iz Hrvatskog saveza slijepih je govorio o djelatnostima saveza koja se odvijaju kroz zakladu za školovanje slijepih “Marko Brkić” i knjižnicu Hrvatskog saveza slijepih te o izdavanju priručnika za nastavnike, zbirke sonatina, taktilne slikovnice i geografskog i povijesnog atlasa Republike Hrvatske, na što su u Hrvatskom savezu slijepih jako ponosni.

Ivan Krznarić iz udruge za unapređenje obrazovanja slijepih i slabovidnih je održao izlaganje o proizvodnji prilagođene literature za slijepe i slabovidne, s osobitim naglaskom na izdavanju udžbenika za slijepe u digitalnom obliku i uređajima s reprodukcijom zvuka na hrvatskom jeziku.

Zapanjujuće je zazvučao podatak da RH ne izdvaja niti milijun kuna godišnje za svrhu izrade literature za slijepe, iako bi za zadovoljanje potreba bilo dovoljno oko milijun do milijun i po kuna.

Ljiljana Sabljak iz Knjižnica Grada Zagreba je govorila o promicanju čitanja kroz izdanja švicarske tvrtke „Get Abstract“ koja izdaje sažete knjige, što kao posljedicu ima pobuđivanje strasti za čitanje kod potencijalnih čitalaca, ali i širenje samih spoznaja o postojanju pojedinih djela i stilova do kojih u pomanjkanju vremena, čitalačkih navika i interesa kod šire čitalačke publike ne bi ni došlo. Predstavljen je i koncept „Žive knjige“ u kojem „pisci“ u interakciji s publikom prepričavaju svoja životna iskustva.

Meri Butirić iz splitske udruge za osobe s disleksijom DYXY je održala izlaganje o radionicama u prostoru gradske knjižnice koje udruga organizira u suradnji s logopedima, psiholozima i pedagozima u okviru kojih se djeci s disleksijom pomaže da prevladaju odbojnost prema čitanju, nastalu uslijed poteškoća u svladavanja same vještine čitanja. U knjižnici se održavaju logopedske, informatičke i likovne radionice, djeci se pruža pomoć u učenju engleskog jezika i u čitanju lektire, te se održavaju savjetovanja za roditelje.

Davorka Semenić- Premec iz Knjižnica Grada Zagreba je govorila o radionicama čitanja za mlade iz Dnevnog centra za rehabilitaciju i radnu terapiju EGIDA koje se održavaju svaki drugi tjedan u Knjižnici Savski Gaj u Novom Zagrebu, a u koji su uključeni najrazličitiji polaznici, od polaznika sa sindromima psihoze i neuroze, preko polaznika sa sindromom hiperaktivnosti pa do polaznika s mentalnom retardacijom, kombiniranih s fizičkim poteškoćama, poput disleksije, disgrafije i dr.

Radionice uključuju procjenu sposobnosti i sklonosti sudionika, odabir teksta, zajedničko čitanje, razgovor o poročitanom i odabir knjiga za posudbu, te su se pokazale iznimno uspješnim, osobito u pogledu poboljšanja vještine čitanja i povećanja stupnja socijalizacije kod svih sudionika.

Sanja Bunić iz Knjižnica Grada Zagreba je govorila o knjigama prilagođenim za starije čitatelje.

Velik broj knjiga zadovoljava interes, dok manji broj njih zadovoljava čitalačke sposobnosti starije populacije, te su stoga Knjižnice Grada Zagreba organizirale suradnju s domovima za starije i nemoćne u vidu istraživanja čitalačkih preferencija i opremanja domova knjigama po ukusu starijih korisnika (prevladaju djela sa s sadržajem koji nije suviše kompliciran te s velikim formatom slova), dostave knjiga, te uvođenja elektroničkih pomagala u knjižnice.

Nevia Raos iz knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu je održala izlaganje o podizanju kvalitete studiranja osoba s invaliditetom koje bi trebalo uključivati uklanjanje arhitektonskih prepreka, prilagodbu literature i edukaciju nastavnika. U ispunjavanju spomenutih imperativa nažalost nedostaje sustavni pristup institucija koji je ustupio mjesto dobroj volji profesora i zaposlenika fakulteta, o čemu svjedoče primjeri prilagodbe prijemnih ispita za pojedine kandidate i suradnje s izdavačima fakultetske literature u nabavci literature. Uslijed tih okolnosti, izrazito je važno djelovanje na senzibilizaciji okoline, kao i na edukaciji i osmišljavanju inicijativa i projekata, poput akcije brisanja knjiga koja je održana ove godine na Filozofskom fakultetu, o čemu smo pisali i na našoj web stranici.

Za kraj bi bilo dobro istaknuti podatak da oko dvije trećine studenata s invaliditetom studira upravo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, što je stanoviti indikator zaostajanja drugih fakulteta u odnosu na prilagođavanje potrebama studenata s invaliditetom.

Ante Kljaković