Okrugli stol pravo na pristup informacijama

U utorak, 28.9. 2010.g., u Novinarskom domu u Zagrebu, povodom Međunarodnog dana prava na pristup informacijama, Transparency International Hrvatska, GONG i Hrvatsko novinarsko društvo organizirali su okrugli stol na temu „Pravo na pristup informacijama – stanje u Republici Hrvatskoj, mogućnosti i izazovi".

S obzirom na to da je u tijeku proces donošenja izmjena i dopuna Zakona o pravu na pristup informacijama, jednog od temeljnih zakona vezanih uz proces daljnjeg razvoja demokracije i suzbijanja korupcije, cilj okruglog stola bio je davanje dodatnog poticaja usvajanju najkvalitetnijih zakonskih rješenja.

Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatske je održao uvodni govor u kojem je istaknuo značaj transparentnosti informacija u borbi protiv korupcije.

Iznio je jednostavan primjer koji jasno oslikava razliku između zemalja koje su usvojile transparentnost kao temeljni princip javne uprave, i onih koje to nisu učinile. Na Novom Zelandu, zemlji koja je vodeća u svijetu prema statistikama suzbijanja korupcije, bilo tko može bez ikakvih prepreka preko interneta saznati bitne informacije o sudskim procesima koji su u tijeku; imena suca koji ih vode i termine zakazanih ročišta. U Hrvatskoj to još nije slučaj.

Izvršna ravnateljica GONG-a Sandra Pernar je govorila o poteškoćama u realizaciji programa borbe protiv korupcije i činjenici da Hrvatska još nema povjerenika za zaštitu osobnih podataka.

Iznijela je stav prema kojem je pravo na pristup informacijama temeljno pravo koje omogućava zaštitu drugih ljudskih prava, kontrolu vlasti i produbljivanje demokracije, te pravo koje predstavlja izraz političke odgovornosti u državi.

Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva je također izrazio stav o pravu na pristup informacijama kao temeljnom građanskom pravu. Iako je novinarska struka u tom pogledu u nešto boljem položaju od ostalih građana, pravo na pristup informacijama je upravo za nju osobito značajno.

Govorio je i o najavljenom pokretanju Vijeća za medije koje bi bilo zaduženo za pitanja novinarske etike. Inicijativu za osnivanjem Vijeća su pokrenuli predstavnici novinara, nakladnika i javnosti. Kao temeljni problem ističe se nedostatak stručnosti i višak podobnosti u javnim, te niska razina kvalitete tema u privatnim medijima.

Doc. dr. sc. Marko Šikić s Pravnog fakulteta u Zagrebu je govorio o regulaciji prava na pristup informacijama kroz zakon o upravnom postupku. U primjeni spomenutog zakona, koji je donesen prošle godine, građani su često izloženi tzv. „postupkovnom ping-pongu“, odnosno povratu postupaka s drugostupanjskih na prvostupanjske sudove. U slučaju da se tužba ne riješi u propisanom roku, građani mogu podnijeti tužbu Upravnom sudu, koji sporove rješava „u razumnom roku“, no u praksi se razumnim rokom u prosjeku smatra period od oko tri godine. S druge strane, za prvostupanjski je sud zakonom propisan rok od trideset do osamdeset dana.

Prof. dr. sc. Robert Podolnjak s Pravnog fakulteta u Zagrebu je govorio o političkom kontekstu rješavanja ovog pitanja. U zemljama u kojima se proširilo pravo na pristup informacijama zabilježena su mnoga pozitivna iskustva. Posljednjim izmjenama Ustava RH obuhvaćeno je pravo javnosti na informiranost, čime su omogućene ustavne tužbe u slučajevima kršenja tog prava. Pravo javnosti na informaciju može biti ograničeno isključivo zakonom. Pa ipak, Republika Hrvatska još uvijek nije potpisala međunarodnu konvenciju o pristupu službenim dokumentima. Za razliku od Hrvatske, susjedne Slovenija i Srbija su prihvatile konvenciju, te su imenovale povjerenika za ova pitanja.

U praksi postoji i problem loše definiranih rokova, što omogućava razvlačenje postupaka koje često dovodi do odustajanja od traženja informacija. Također, ne postoje niti sankcije za nepoštivanje rokova. Često nije definirana nadležnost pojedinih tijela, pa se tako ne zna koje je drugostupanjsko tijelo, primjerice pojedino ministarstvo ili državna agencija, nadležna za pojedinu informaciju.

Hrvatska Vlada je zasad odustala od postavljanja povjerenika, što je opravdala prevelikim troškovima, te se odlučila na formiranje središnjeg državnog tijela koje bi se bavilo ovom problematikom. U skorije vrijeme bi se ipak trebao donijeti zakon o povjereniku, no to nije definitivno potvrđeno, pa profesor smatra da bi trebalo izvršiti pritisak na sadašnju i eventualnu buduću Vladu u pravcu imenovanja povjerenika, te se pritom ne pouzdati previše u EU, budući da ni sve članice EU nemaju povjerenika.

Zaključni je stav prof. Podolnjaka da se Upravni sud pokazao nedostojnim svoje funkcije, no ipak pozitivnim smatra ukidanje taksi koje su se dosad naplaćivale u slučaju gubitka postupka pred Upravnim sudom.

Sutkinja Upravnog suda Mirjana Juričić je govorila o praktičnim problemima u radu Upravnog suda.

Upravni sud je jedini sud u Republici Hrvatskoj koji rješava upravne sporove pa suci ne stignu rješavati nove predmete zadovoljavajućom brzinom, a još uvijek nije omogućeno niti odvijanje usmenih rasprava.

Upravni akti često uopće nemaju obrazloženja ili obrazloženja koje bi bilo valjano. Upravni sud ne može utvrđivati činjenice iz postupka, nego svoje mišljenje može temeljiti samo na tvrdnjama iz nadležnih sudova. Isto tako, Upravni sud na raspolaganju nema niti instrumente za provođenje svojih presuda, budući da zakonom nisu predviđene sankcije.

52% tužbi pred Upravnim sudom biva odbačeno zbog nedostataka u procesnim uvjetima. 42% predmeta biva riješeno (uvaženo ili odbijeno), a uvaženo biva 20% žalbi.

Građani se često žale na nepotpunu informaciju, a Upravni sud ih upućuje na ponovni zahtjev za pojedinom informacijom, te žalbu čelniku institucije ukoliko isti ili bilo koji djelatnik institucije ne odgovara na zahtjev.

Prosjek trajanja postupka (do donošenja odluke) pred Upravnim sudom je šest mjeseci.

Stav sutkinje Juričić je da bi se međunarodne konvencije trebale snažnije primjenjivati u praksi i da bi se službenike trebalo više educirati u svezi vođenja upravnog postupka, te da bi na širem planu trebalo ukinuti totalitarnu kulturu tajnosti informacija i zamijeniti je transparentnošću.

Ono što trenutno najviše tišti građane jest nepoštivanje rokova, a nadu ulijevaju široke ovlasti pučkog pravobranitelja koje su ušle u izmjenu Ustava, te podrška pučkog pravobranitelja pozitivnim izmjenama.

Poruka koja Hrvatskoj stiže i iz inozemstva jest da ne treba štedjeti na ljudskim pravima, među koja spada i pravo na pristup informacijama.

O problemima u pristupu informacijama s kojima se građani susreću u praksi je govorila i Suzana Jašić iz udruge GONG.

Kao neke od najčešćih problema je navela šutnju administracije, zloupotrebu instituta dopune pitanja (što se događa kad djelatnici traže dodatna pojašnjenja konkretnih pitanja), izbjegavanje preciznog odgovora, zahtijevanje dokazivanja interesa i razloga za traženje informacija (iako ga građani nisu dužni navesti), te pozivanje na zakon o tajnosti informacija. Iako se informacije uskraćuju temeljem njihove tajnosti, nisu definirani kriteriji koji bi određivali koje informacije su tajne.

Žalbe čelniku pojedinog tijela se najčešće rješavaju negativno, sudovi se češće bave proceduralnim pitanjima, nego sadržajem žalbe, a ne provode se ni sankcije. Ministarstvo uprave ne daje jasne podatke o provedbi zakona, a tijela javne vlasti šalju nepotpune podatke, ili uopće ne dostavljaju podatke ministarstvu uprave. Popis tijela javne vlasti je podložan čestim izmjenama, pa se tako događa da nakon izmjene popisa procesi moraju počinjati ispočetka. Probleme u primjeni zakona stvara i nedorečenost u provedbi, odnosno disperzija različitih faza provedbe kroz različita tijela i pravna nesigurnost svih strana.

Neki od ciljeva najavljenih izmjena zakona bi trebali biti ubrzavanje postupaka, uvođenje nadzora nad provedbom i sankcija za neprovođenje, edukacija službenika, provođenje testa javnog interesa i testa proporcionalnosti, prikupljanje informacija i uspostavljanje jedinstvenog sustava upisa zahtjeva.

Izlaganje je zaključila porukom da borba protiv korupcije košta, ali da korupcija košta nemjerljivo više.

Toni Gabrić iz H-Altera je ukazao na problem različitih odgovora sudova na zahtjeve o dobivanju podataka, te na, kako je rekao, ismijavalački pristup sudova primjeni prava na pristup informacijama, te je istaknuo činjenicu da je Hrvatska jedina zemlja u regiji koja još nije potpisala konvenciju o pristupu službenim dokumentima.

Nakon izlaganja uslijedila je živa rasprava sudionika okruglog stola o izloženim pitanjima i načinima boljeg i efikasnijeg ostvarenja prava na pristup informacijama.Tijekom rasprave istaknut je značaj objave informacija na službenim web stranicama i u službenim glasilima, za čime još ne postoji zakonska obveza, te problem nepostojanja jasnih propisa za tijela lokalne samouprave, dok je osobit naglasak stavljen na nužnost uvođenja mehanizama prisile nadležnih tijela na poštivanje zakona.

Ante Kljaković