Svakodnevica uz socijalnu distancu

Obveza poštivanja socijalne distance ostala je na snazi i nakon popuštanja ograničenja kretanja i rada. Dva metra u zatvorenom prostoru i metar i pol na otvorenom, razmak je koji bi svi trebali održavati jedni među drugima. Neposredno nakon uvođenja karantene, činilo se da će to manje utjecati na svakodnevicu osoba s invaliditetom nego li ostalih građana. Budući da osobe s invaliditetom prosječno imaju manje kontakata dnevno nego li drugi ljudi, bilo bi očekivano da će se osobama s invaliditetom svakodnevica promijeniti manje nego ostalim građanima. Ipak, dogodilo se suprotno.

Kako je vrijeme prolazilo, postalo je jasno da je održavanje socijalne distance kompliciranije nego isprva može izgledati. Posjet bliskih osoba za sve je ljude postao luksuz koji smo čeznutljivo uklapali u planove za "kad sve ovo prođe". No, nakon ukidanja karantene, ništa se nije vratilo na staro, kao što su neki od nas (naivno) očekivali.

U "novom normalnom" sve se promijenio: rukovanje je zamijenio "pozdrav laktom", odlazak u trgovinu bez maske nije moguć, a zaobilaženje ljudi kako bismo "stvorili" socijalnu distancu postala nam je svakodnevna rutina. Doduše, osobe koje imaju respiratorne probleme nisu obvezni nositi maske, no maske su trenutno vjerojatno najmanja dodatna prepreka osobama s invaliditetom. Socijalna distanca je najveća. Održavanje socijalne distance postaje nemoguće u trenutku kada osoba s invaliditetom zatreba bilo kakvu pomoć druge osobe.

Osobna asistencija i ostale socijalne usluge mogu povećati rizik ugrožavanja zdravlja, kako za osobu s invaliditetom, tako i za osobne asistente, fizioterapeute, medicinske sestre, ali i sve osobe koje su u kontaktu s bilo kime od spomenutih aktera. Nekima je to otežano i u komunikacijskom smislu, jer osobe s oštećenjima sluha nemaju osiguran prijevod svih vijesti koje se emitiraju na hrvatski znakovni jezik. Ne čudi stoga što su svi oni pod većim stresom nego inače. Posljedica svega toga je da postajemo svjesni koliko kao ljudi trebamo jedni druge, za pomoć i podršku koja nije nužno "tehničke" prirode. Jer dnevna količina odluka koje moramo donositi u 2020. godini veća je nego ikad.

Kao jedino logično rješenje nameće se poštivanje preporuka i održavanje socijalne distance kad god je to moguće, koliko god to izazovno bilo. Socijalnu distancu nemoguće je kontinuirano održavati, pogotovo ako ste osoba s invaliditetom, no trebamo ostati odgovorni i distancirati se kad god možemo. Tehnologija nam može pomoći u prevladavanju socijalne distance bez rizika. Komunikacijski kanali, kojih danas imamo na pretek, mogu svakodnevicu učiniti boljom, približavajući nas drugim ljudima, čak i kada međusobno održavamo razmak.

Autorica: Ivona Šeparović

*Napomena: Stavovi izneseni u komentaru osobni su stav autorice i ne odražavaju nužno stav Saveza SUMSI

                                                                         

 

 

 

 

 

KONTAKT

 

  • Avenija Marina Držića 71a
  • 10000 Zagreb, Hrvatska