Kad želiš, a ne možeš

Na pitanje: "Kako je živjeti s invaliditetom?", nikada nisam imala očekivan odgovor. Ne bih rekla: "Ja sam sebi takva!", već "Navikneš se!" Razgovor bi nastavili u životnom smjeru. Osoba bi me najčešće ispitivala kako rješavam praktične izazove, a sama ih ne mogu prijeći.

"Mašta radi svašta!", odgovor je koji mi u takvim situacijama prvi prolazi mislima, no rijetko ga izgovorim. Kao objašnjenje radije ispričam neku od svojih anegdota prikupljenih u pokušaju rješavanja tog problema. Anegdota usput prikaže moje pregovaračke sposobnosti, kreativnost i smisao za humor, dopuštajući mom sugovorniku da me usput malo i upozna. Tako i saznaje da, po mom mišljenju najveći izazovi života s invaliditetom nisu prepreke ni kombinacije, već prihvaćanje da ne možeš baš sve što želiš. Ponekad u životu moram naučiti željeti ono manje primamljivo, kao da je baš to moj prvi izbor. Primjerice, iako volim plesati, ne mogu plesati baš kako god želim. U plesu se moram odreći "vlakića" i brzih pjesama i plesati na sporije pjesme. Osim toga, moje plesanje nekome sa strane sigurno izgleda neobično, ali ja uživam, bez obzira na ograničenja.

Ovaj se primjer može činiti banalnim, jer se bez plesa može vrlo lako živjeti, ali on pokazuje da su neka ograničenja invaliditeta slična onima koje svaki čovjek tijekom života mora naučiti prihvatiti. Bez obzira na (ne) postojanje invaliditeta. Osobe bez invaliditeta takva ograničenja često zovu svojim nesavršenostima. Zvali ih mi ograničenjima ili nesavršenostima, svejedno kao ljudi kad - tad moramo naučiti jednu nepopularnu lekciju: u životu ne možemo baš sve što želimo.

Koliko god nam svijet oko nas sugerira suprotno, lažući nam da možemo ostvariti bilo što, samo ako to uistinu želimo, ta laž nikada neće postati istina. Zato smo kao ljudi toliko i ranjivi. A sve zbog čega smo svakodnevno svjesni svoje ranjivosti čini nas boljim ljudima, jer shvaćamo koliko toga zaista ne možemo sami i koliko smo potrebni jedni drugima. Bez obzira na sposobnosti i ograničenja, bez obzira na ono što imamo i ono što nemamo, svi ponekad trebamo pomoć i podršku. Budimo zato pomoć i podrška! Tako ćemo svi zajedno lakše "progutati" ono što želimo, a ne možemo. Istodobno ćemo više uživati u onome što želimo i možemo.

Autorica: Ivona Šeparović*

*Napomena: Stavovi izneseni u komentaru osobni su stav autorice i ne odražavaju nužno stav Saveza SUMSI

 

 

 

 

KONTAKT

 

  • Avenija Marina Držića 71a
  • 10000 Zagreb, Hrvatska