Krovni i vjerojatno najkvalitetniji dokument o pravima osoba s invaliditetom je Konvencija o pravima osoba s invaliditetom. Konvencija između ostalog navodi sljedeći pogled na invaliditet: “Prihvaćajući da je invaliditet razvojni proces te da invaliditet nastaje kao rezultat međudjelovanja osoba s oštećenjima i prepreka koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te iz prepreka koje postoje u okolišu, a koje onemogućuju njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na izjednačenoj osnovi s drugim ljudima...”

Da svaka osoba s invaliditetom ima pravo na zasnivanje vlastite obitelji, mnogima je razumljivo samo "na papiru". Konvencija o pravima osoba s invaliditetom to doduše predviđa (sukladno članku 23:), no količina predrasuda prisutna u ovom području postaje očita tek onda kad, kao osoba s invaliditetom u tinejdžerskoj dobi, najednom shvatite da Vas okolina o tome rijetko ili nikako ne ispituje. Razgovor koji je dotad išao odgovaranjem na isto pitanje u krug, neobjašnjivo se naglo zaokrene ili osoba koja sjedi do osobe s invaliditetom započne neku drugu temu.

Neovisno življenje česta je tema u razgovorima o svakodnevici osoba s invaliditetom. Povijest nam kaže da je pokret neovisnog življenja nastao 1960-ih godina na Sveučilištu Berkeley. Sadašnjost nam pokazuje da je neovisno življenje mnogima još uvijek apstraktan pojam. Što podrazumijeva neovisno življenje?

Poseban pristup kod osoba s invaliditetom u većini životnih situacija je nepotreban. Rijetka iznimka za to je pružanje "tehničke" pomoći.

Tijekom borbe sa koronavirusom, preporuke Nacionalnog stožera civilne zaštite svima nalažu što manje kretanja i što manje socijalnog kontakta. Budući da spadaju u rizičnu skupinu, osobe s invaliditetom moraju biti još opreznije.

KONTAKT

 

  • Avenija Marina Držića 71a
  • 10000 Zagreb, Hrvatska