Pritom je ključno imati na umu da fundraising nije samo prikupljanje novca, nego je prije svega izgradnja odnosa. Taj odnos treba biti temeljen na međusobnom povjerenju, jer “povjerenje je ono što potiče darivanje”, rekla je Theresa Hirsch (SOS Children’s Villages Worldwide). A u izgradnji povjerenja treba biti strpljiv i uporan. Zatim treba znati zadržati donatore, što je najveće ulaganje, smatra Inés Mc Cormick (Greenpeace).
Prvu međunarodnu konferenciju o fundraisingu u Hrvatskoj organizirali su SOS-dječje selo Hrvatska i Zaklada Žuta točka na Sveučilištu Algebra Bernays. Na dvodnevnoj konferenciji (1. i 2. listopada) su obuhvaćene različite teme: od fundraising strategije i individualnog doniranja, do digitalnog fundraisinga, zadržavanja donatora, i razvoja održivih fundraising modela.
“Ključne su vrijednosti, značaj i ono za što se ljudi zalažu. „Povezivanje s ljudima stvara se slušanjem njihovih priča.”, naglasila je Filipa Morais (SOS Children’s Villages International). Da do tih priča nije uvijek lako doći, sudionicima konferencije dočarala je komunikacijska stručnjakinja Katerina Ilievska u svojim radionicama o storytellingu. Prikazala je primjere svog rada u jednom SOS Dječjem selu u Sjevernoj Makedoniji, a potom i priče stanovnika ratom zahvaćenih područja u Ukrajini i Somaliji. Ključno je, navodi Ilievska, postavljati puno pitanja, ali samo dotle dok ljudi žele razgovarati. “Kratko i jasno je slatko, to je ono što ostaje. Iznosimo priče na način na koji ih oni žele ispričati.”, opisuje Ilievska, a zatim nastavlja savjetom: “Komplicirano je doći do jednostavnog. Ako zadržiš jednostavno i budeš strastven, uspjet ćeš.”
FOTO: Filipa Morais tijekom izlaganja na konferenciji „Every Fundraiser Matters”
Kada na takav način predstavnici organizacija civilnoga društva javnosti prezentiraju svoj rad s korisnicima usluga, kojima omogućuju prevladavanje prepreka s kojima se svakodnevno susreću, veća je vjerojatnost da će građani dati svoj doprinos tom rješavaju širih društvenih izazova. Taj doprinos (ili donacija) ne mora nužno biti financijski, već može biti u širenju relevantnih informacija o nekoj važnoj temi, u dobrovoljnom korištenju vlastitih vještina i sposobnosti za dobrobit drugih ili pak u izdvajanju vremena za volontiranje. U tome svatko pronalazi svoj način i pravo vrijeme za to. Ipak, nema sumnje, svačiji doprinos je vrijedan i važan.
Drugog dana konferencije na programu je bila i panel rasprava “Više od darivanja – izgradnja strateške filantropije u Hrvatskoj”, koju je moderirao Boris Trupčević (Hrvatski glazbeni zavod). U raspravi su sudjelovale: Nives Kopajtich Škrlec (koordinatorica ureda Udruge gradova), Matea Videk (predsjednica Udruge Spektar, iz Splita), Alina Selanac Alina Selanac (direktorica Sektora Marketinga i komunikacija u Wiener osiguranju), Tamara Karagity (direktorica Korporativnih komunikacija i marketinga u INA-i) te Mladenka Majerić (upraviteljica Zaklade Žuta točka). Govorili su o tome koliko je društvo u Hrvatskoj spremno prijeći put od pojedinačnih akcija i kratkoročnih donacija prema dugoročnim partnerstvima i strateškim ulaganjima u ljude, zajednice i vrijednosti.
FOTO: Sudionici panela “Više od darivanja – izgradnja strateške filantropije u Hrvatskoj” / Zaklada “Žuta točka”
Mladenka Majerić rekla je da je Hrvatska na dobrom putu što se tiče fundraisinga, no nedostaje dugoročna vizija neprofitnih organizacija i strpljenje poslovnog sektora, da razumiju da za ostvarenje vizije treba vremena i da ulažu dugoročno. Nives Kopajtich Škrlec kaže: “O gradovima, a ne o vlasti, ovisi kakva će biti kvaliteta života svih građana. (…) Gradovi shvaćaju da civilni sektor nije teret, nije financijska obveza koju moraju financirati, već je to bogatstvo i pruža puno mogućnosti da se pomogne građanima, a tako i samim gradovima riješiti, probleme s kojima se susreću.” No, kada udruge nisu dugoročno financirane, prisiljene su okrenuti se EU projektima, zbog čega se disperziraju fokus i resursi, smatra Kopajtich Škrlec, pa se udruga ne bavi temeljnim smislom svoga osnivanja.
Alina Selanac naglasila je da korporativni sektor treba strateški gledati gdje zaista želi napraviti pozitivnu promjenu, kako to najbolje učiniti i na koji način mogu biti najkorisniji. Tamara Karagity naglasila je da, unatoč individualističkim trendovima u svijetu, u Hrvatskoj je snaga zajednice i dalje jača i dolazi do izražaja, što se posebno vidi u vremenima krize, kada se ljudi angažiraju pomoći drugima. Dodala je da je vrijeme resurs kojeg imamo sve manje, a druga stvar koja nedostaje je međusobno razumijevanje koje civilno društvo i korporacije moraju izgraditi: da organizacije shvate kakve su mogućnosti u sklopu kojih korporacije funkcioniraju, a da korporacije shvate što organizacijama civilnoga društva uistinu treba. Matea Videk istaknula je da je važno da „organizacije budu uključene u same odluke o tome što će biti financirano, jer vrlo često donacije budu usmjerene na ono što je nekakav trend u tom periodu. Onda su i natječaji i donatori zapravo usmjereni na ono što lijepo izgleda kao donirano, a ne postavlja se pitanje što je uistinu potrebno tim organizacijama.“
Zaključeno je da strateška filantropija nije usmjerena samo na to koji problem se želi riješiti, nego i na to kakve zajedničke vrijednosti želimo graditi i kakvo društvo želimo ostaviti budućim generacijama. Doniranje često počinje empatijom i željom da se odgovori na neposrednu potrebu pojedinca i zajednice. Strateška filantropija, pak, pokušava razumjeti potrebe i uzroke problema, ali i prepoznati prilike za donošenje promjene i stvaranje novih društvenih vrijednosti.
