“People with fewer opportunities perspective on workshops and inclusion support measures” naziv je panela u sklopu 8. sastanka službenika za uključivanje i raznolikost, koji organizira SALTO resursni centar za uključivanje i raznolikost (pri Agenciji za mobilnost i programe Europske unije), održanog jučer u hotelu Dubrovnik. U panel raspravi su sudjelovali: Antonijo Vicković (Centar UP2date), Mirela Rimac Ešegović (Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića, Vinkovci), Lora Breški (studentica Muzičke akademije) i Ivona Šeparović (Savez SUMSI). Panel je moderirala Sunčana Kusturin.
Govoreći najprije o preprekama s kojima su se susreli prije i nakon mobilnosti, sudionici su istaknuli da je njima i njihovim kolegama najveća prepreka na početku bio strah od nepoznatog i to što nisu bili svjesni kakva im je podrška za uključivanje uopće potrebna. Kod mladih s invaliditetom dodatnu težinu kod odlučivanja da sudjeluju u mobilnosti, stvara činjenica da su često u poznatoj okolini koja im po navici osigurava potrebnu podršku, bez da osobe s invaliditetom moraju razmišljati o tome. To izlazak iz zone udobnosti čini značajno težim. Profesorima koji prvi put sudjeluju u Erasmus+ aktivnostima kao glavni izazov pokazala se komunikacija na engleskom jeziku, no to su prevladali uz pomoć svojih kolega. Studentima koji odu na aktivnost u sklopu Blended Intensive Programmes, a nisu dobili dodatnu financijsku podršku, ponekad bude otežano izlaziti i upoznati grad te se družiti s vršnjacima.
FOTO: Sudionici panela o mjerama podrške za uključivanje osoba s manje mogućnosti
Kada se svim spomenutim preprekama dodaju izazovi (fizičke) pristupačnosti okruženja, čini se osobe kojima je dodatna potpora za uključivanje ipak uključe i iskuse mobilnost i učenje na poseban način. Nema tu nikakvog instant rješenja, ali uklanjanje prepreka započinje otvorenom komunikacijom. Komunikacijom u kojoj, primjerice, pojedinac s invaliditetom otvoreno kaže kakva mu je podrška potrebna za ravnopravno uključivanje. Za to je potrebno osnaživati sve one koji trebaju bilo kakav oblik podrške, da realno sagledaju svoje sposobnosti i ograničenja, a potom proaktivno zatraže odgovarajuću razumnu prilagodbu.
Jasno je da ovaj proces nije lagan ni jednostavan, ali smanjuje strahove i neizvjesnost, i kao takav je dugoročno rješenje koje pridonosi tome da mlade osobe uživaju u Erasmus+ aktivnostima te da od sudjelovanja imaju konkretne koristi u budućnosti. Stoga je jedna od preporuka iznesenih na panelu bila uspostavljanje standardnog upitnika na temelju kojeg će sudionici biti upitani o potrebnoj podršci i moći je zatražiti.
Dodatni poticaj potencijalnim sudionicima svakako su i priče osoba s manje mogućnosti koje su već ranije sudjelovale u Erasmus+ aktivnostima. Takvih bi priča u medijima trebalo biti još više, jer su najkonkretniji poticaj svim mladima da im ovakav oblik neformalnog učenja može dati ne samo znanje, nego i pouzdanje da mogu iskoristiti vlastiti potencijal. Tu se vraćamo na početak – komunikaciju – koja je poput prekidača za uključivanje. Stoga, ako se osjećate isključeno, pritisnite “prekidač” za uključivanje. Započnite komunikaciju i iskoristite mogućnosti koje vam se nude.
