Na tržištu postoji mnogo tvrtki koje proizvode ortopedska pomagala, nerijetko popraćena marketinškim uvjeravanjima, tipa: “Ovo je najbolji proizvod za vas!”. No kod donošenja odluke, ovakvi pritisci često mogu biti zbunjujući, kontraproduktivni i štetni. Pogotovo u počecima, dok djeca s teškoćama u razvoju / osobe s invaliditetom nisu u potpunosti svjesni što im točno treba i zbog čega im neko pomagalo (ne)odgovara. Kada postave jasne odrednice u ova dva područja, lakše dolaze do svojih preferencija. Ovdje namjerno nećemo govoriti o cijeni, jer je to mnogo šira tema. Govorit ćemo o drugim potrošačkim izazovima.
Protiv “vrištanja s polica” u trgovinama možemo se „boriti“ koristeći preporuke ljudi kojima smo okruženi ili jednostavnom procjenom onoga što vidimo u ogledalu. Ako zaključite da vam neka majica loše stoji, pronaći ćete drugu, većeg ili manjeg broja, i/ili u boji koja vam bolje odgovara. Kod odabira ortopedskih pomagala situacija je bitno drugačija: “pokušaji i pogreške” su jedina taktika koja funkcionira. To se odnosi na svako pomagalo koje osoba koristi. Kod osoba s tjelesnim invaliditetom poseban izazov također može biti kupnja odgovarajuće obuće, neovisno o tome je li obuća posebno izrađivana ili nije.
Kako to izgleda u svakodnevici? Krenem kupiti tenisice koje ne trebaju biti posebno čvrste, ni specifičnog oblika, “samo” trebaju biti visoke. Izazov broj 1: većina tenisica koje se danas proizvode su niske (ne pokrivaju gležanj). Izazov broj 2: imam mali broj stopala, a tenisice tog broja najčešće su u ponudi dječjeg odjela. Pretežno su jarkih boja, a na njima su nerijetko nacrtani neki likovi iz crtića. Prilično neprimjereno za osobu koja se prema statistikama već više godina ne smatra “mladom osobom”, zar ne? Kad prevladam ova dva izazova, treći je već na vidiku: tenisice su nerijetko “prelabave” da bi mi čvrsto držale stopalo. No, trebam prihvatiti da sam ipak nešto zahtjevnija od prosječnog kupca i strpljivo čekati da pronađem odgovarajuće tenisice. Iskreno, kad ih pronađem, kupit ću više pari, vjerojatno čak u istoj boji. Neću se zamarati sitnicama, čeka me kupnja ortopedskih uložaka i štapova.
Kod odabira ortopedskih uložaka, svatko ima drugačije ključne karakteristike, a nije svejedno ni kako se uzimaju mjere. Sam postupak mjerenja nekima također može biti izrazito stresan, jer kupac, koji (zbog spazma i sl.) često nema potpunu kontrolu nad svojim stopalima, tada kontrolu mora prepustiti prodavaču, kojeg vidi prvi put u životu i u kojeg – logično – nema pretjerano puno povjerenja. Zbog toga, ali i specifičnosti kretanja kupca, ortopedske uloške ponekad treba više puta probati i prepraviti. Zbog toga je velika vjerojatnost da, kada (konačno) pronađete ortopedske uloške koji vam odgovaraju, godinama (p)ostati vjeran kupac. Kao što je slučaj i sa kupnjom hodalice ili štapova.
Hodalicu sam tijekom života koristila tek nešto manje od dvije godine, a zadnjih deset godina hodam pomoću dva četveronožna štapa. Jedini logičan savjet koji nekome mogu dati jest da isproba što više verzija nekog pomagala. Pritom neka uz vas bude osoba u koju imate puno povjerenja, kako biste bili sigurni da se pri hodu nećete ozlijediti. Kada pronađete pomagalo uz koje se osjećate dovoljno sigurno da bez straha hodate od jednog zida prostorije do drugog, potraga je završena. Kreće prilagodba, koja ponekad može biti frustrirajuća i zamorna. Potrebno je naučiti upravljati pomagalom u svim uvjetima zatvorenog i otvorenog prostora, a možda i steći više kondicije. No, s vremenom ćete na temelju stečenog iskustva moći jasno prepoznati i odlučiti koje pomagalo je za vas najbolje. Bitno je uvijek imati na umu da je primarni cilj kupovina koje smo ranije opisali prije svega – što samostalniji i neovisniji život.
Autorica: Ivona Šeparović*
*Napomena: Stavovi izneseni u komentaru osobni su stav autorice i ne odražavaju nužno stav Saveza SUMSI
