Naglašeno je da volontiranje potiče osjećaj sreće i zadovoljstva kod učenika. Kroz volontiranje, učenici saznaju da kao pojedinci, zajedno sa svojim vršnjacima mogu doprinijeti poboljšanju života u lokalnoj zajednici.
Sudionici prve panel diskusije, na temu “Školska volonterska zajednica” naglasili su da je važno volontiranje uvesti kao dio školskog kurikuluma, kako bi volonterstvo bilo strukturirano i kontinuirano, a ne svedeno samo na entuzijazam pojedinaca i sporadične volonterske akcije. Što su volonterske aktivnosti bolje unaprijed isplanirane, lakše je uključiti veći broj učenika, čak i kada je potrebno suočiti se sa izazovima poput dvosmjenske nastave, putovanja učenika od kuće do škole ili prikupljanje financijskih sredstava za volonterske akcije. Tijekom drugog panela svoja su iskustva iznijeli koordinatori školskog volontiranja, koji su naglasili da im u organizaciji volontiranja puno znači podrška i suradnja različitih organizacija civilnoga društva. Kroz suradnju škola i udruga, koordinatori školskog volontiranja se dodatno educiraju, a u zajedničkim akcijama kvalitetnije odgovaraju na potrebe zajednice u kojoj žive.
Tijekom volonterskih akcija učenici izlaze iz svoje komforne zone s ciljem i u kontroliranim uvjetima. U vrijeme društvenih mreža, mlade je na to teže motivirati, no kada započnu, volontiranje za mnoge od njih postane dugoročna avantura; nastavljaju volontirati i kao srednjoškolci, a kasnije također kao studenti. Povezivanje s vršnjacima, preuzimanje odgovornosti i timski rad kojem se nauče kroz volontiranje, sami za sebe svjedoče o važnosti volonterstva. Opisani utjecaj na učenike zasigurno je dodatni poticaj školama za uključivanje volonterstva u kurikulum na način primjeren potrebama i interesima njihovih učenika. Razvoj empatije i uključivost svih učenika postat će tada krajnji rezultat volontiranja. Volontiranje tako mijenjanjem pojedinaca uzrokuje dugoročne promjene u lokalnim zajednicama.
Za Savez SUMSI na konferenciji je sudjelovala Ivona Šeparović, autorica teksta.
