“Ni jadni, ni super-heroji”

Ako pratite medije, nije teško zaključiti da su u njima osobe s invaliditetom malo prikazivane, kao i ostale manjine u društvu. No, još veći problem predstavlja način na koji su osobe s invaliditetom prikazivane u medijima: najčešće kao "jadne" ili kao "super-heroji". Logično je zapitati se: "Je li to odraz predrasuda društva prema osobama s invaliditetom?".

Opisujući odnos medija i društva, novinar Nenad Šebek je rekao: “Mediji su ogledalo društva, ali i društvo je ogledalo medija. Mediji ne mogu biti bolji od društva u kojem se nalaze i u kojem djeluju. Postoje doduše uvijek i pojedine pozitivne iznimke, ali načelno mediji ne mogu biti napredniji od društva.” 

U skladu s tim, opravdano je nadati se da će se način prikazivanja osoba s invaliditetom u medijima promijeniti onda kada kao društvo budemo imali manje predrasuda prema osobama s invaliditetom. Ili obrnuto; da će se predrasude društva prema osobama s invaliditetom smanjiti onda kada mediji počnu osobe s invaliditetom prikazivati na drugačiji način. Sada dominiraju ranije spomenuta dva načina. Zašto su oba štetna? Kada mediji prikazuju osobe s invaliditetom kao “jadne”, one koje mnoge stvari ne mogu, one koje su na teret društva, to ne doprinosi stvaranju percepcije javnosti da su osobe s invaliditetom ravnopravne s drugim građanima. S druge strane, ako se osobe s invaliditetom u medijima prikazuje kao “super-heroje” te ih se sa divljenjem hvali zbog postignuća koja se u slučaju osoba bez invaliditeta smatraju očekivana i uobičajena, to također ne doprinosi stvaranju percepcije javnosti da su osobe s invaliditetom ravnopravne s drugim građanima.

Kada su prikazane kao “jadne”, stječe se dojam da su osobe s invaliditetom inferiorne, a kada se prikazuju kao “super-heroji”, stječe se dojam da su osobe s invaliditetom superiorne u odnosu na ostatak društva. Osobe s invaliditetom pritom nisu ravnopravne, kao što bi trebali biti, a osobama bez invaliditeta često se suptilno nameće neka vrsta umjetne krivnje ili prividnog neuspjeha, jer “nisu uspjele, unatoč tome što u životu nemaju velikih problema”. Ovakva nerealna slika onemogućava ravnopravno uključivanje osoba s invaliditetom u društvo, jer može uvelike otežati njihovu komunikaciju sa osobama bez invaliditeta. A nedostatak komunikacije produbljuje predrasude prema onima koji su na bilo koji način različiti u odnosu na većinu građana nekog društva.

Tako se kao društvo vrtimo u krug, često okrivljujući medije za sve, nesvjesni da su upravo oni ogledalo svakog društva. Srećom, izlaz postoji i svima nam je na dohvat ruke. Vjerojatno ga ni ne vidimo baš zato što nam je toliko blizu. Izlaz je – gledati u sposobnosti. U sposobnosti svake osobe, u ono čime baš ta osoba na jedinstven način može doprinijeti društvu. Tada nećemo imati potrebu gledati na sebe ni na druge kao na “jadne” ili kao na “super-heroje”. Tada ćemo jedni druge vidjeti kao ravnopravne, a opet toliko jedinstvene.

Autorica: Ivona Šeparović*

*Napomena: Stavovi izneseni u komentaru osobni su stav autorice i ne odražavaju nužno stav Saveza SUMSI

Podijeli:

Ostale novosti

“Zajedno kroz izazove2”: četvrta individualna radionica za OSI

U sklopu programa “Zajedno kroz izazove2” proveli smo četvrtu individualnu radionicu za osobe s invaliditetom, na kojoj smo razgovarali o tome zašto je važno da osobe s invaliditetom realno procjene svoje sposobnosti i ograničenja te da traže posao u skladu sa svojim željama i ambicijama.

Hodalica – 13. ožujka 2025.

U emisiji je gostovao Denis Marijon, predsjednik Hrvatskog saveza udruga za mlade i studente s invaliditetom SUMSI. Razgovarali smo o “Odmori OSI2” i ostalim projektima i programima Saveza SUMSI.

Skip to content