U uvodnom govoru Tomislav Jelić pozdravio je sve prisutne, a poglavito osobe s cerebralnom paralizom i istaknuo kako u Republici Hrvatskoj ima 22 530 osoba s cerebralnom paralizom. Naglasio kako je u obilježavanje Svjetskog dana cerebralne paralize uključeno sedamdeset i pet organizacija diljem svijeta te kako bi svijet trebao biti bolje mjesto za život osoba s cerebralnom paralizom i njihovih obitelji. U kratkom filmu koji je potom prikazan, nekoliko sudionika je izjavilo kako vole lijep i smiren život; biti sretni, zdravi i zadovoljni i putovati. Također je istaknuto da u svijetu ima sedamnaest milijuna osoba s cerebralnom paralizom.
Psihoterapeut i defektolog Darko Kobetić, u sklopu svog predavanja istaknuo je cijeli niz korisnih činjenica koje osobe s cerebralnom paralizom svakodnevno trebaju imati na umu. Naglasio je da sami sebe percipiramo onako kako se gledamo te zamolio sudionike da pogledaju svjetliju stranu sebe, svog funkcioniranja i življenja. Isto tako, opisao je razliku između fizičke i emocionalne samostalnosti. Smatra kako je glavno pitanje: „Što ja činim sebi?“, a ne: „Što drugi čine meni?“. „Nitko vam ne može nametati vaše misli. U mislima ste uvijek samostalni. Ako pozitivno mislimo, pozitivno ćemo se i ponašati“, objasnio je Kobetić. Napomenuo je kako su glavni izvor svih problema čovjekove misli te kako smo sami najodgovorniji za to kako živimo. Kobetić je ustvrdio kako bismo se trebali ponekad zapitati tko piše naš scenarij, odnosno biti svjesni da, bez obzira što drugi misle o nekome, pojedinac sam određuje kako je, kakav je, ali i kako će reagirati na pojedine situacije ili promjene u životu. „Trebali bismo se zapitati koliko smo dnevno sami sebi na prvom mjestu.“. Sami smo odgovorni za svoju sudbinu i važno je da iz okoline uzimamo ljubav, sreću i pozitivu u bilo kojem smislu. Važno je da smo svjesni toga kako vidimo sebe te „preuzetih istina“, tj. onoga u što su nas drugi uvjerili da mislimo o nama samima. Treba povući crtu između tuđeg i vlastitog mišljenja o sebi i prije svega gledati što smo mi dnevno od sebe dali u svoj život“, rekao je Kobetić i zaključio kako se svaki dan trebamo upitati: „Koje su moje snage ili kapaciteti?“ i „Koje su moje slabosti, nedostaci, tanka područja?“, odnosno „Gdje sam slab?“.
Za kraj svog izlaganja, psihoterapeut Kobetić je naglasio kako pojedinac ne treba očekivati previše od sebe, već upoznati sebe i spoznati svoje kapacitete. Samim time imat ćemo realnija očekivanja i manje razočaranja u sebe. Sudionike okruglog stola predavač je potaknuo da vrednuju sami sebe, jer je nebitno što drugi očekuju od njih, ali je jako bitno što pojedinac sam od sebe očekuje. Istaknuo je kako vrlo lako iz „biranja“ skliznemo u „moranje“ te kako jednom odlukom odaberemo jako puno stvari, a važnost donošenja izbora je u okviru poznavanja sebe. „Postoje tri tipa ljudi: ljudi koji stalno misle što će sljedeće učiniti, ljudi koji žive u prošlosti te ljudi koji žive sada i ovdje.“, ustvrdio je Darko Kobelić. Zaključio je mišlju kako se trebamo zapitati prepoznajemo li svoje emocionalne potrebe, slijediti val svojih potreba te naučiti se vrednovati kroz činjenicu da postojimo.
Autorica: Tena Žužić
