U ime organizatora sve sudionike je pozdravila Svjetlana Marijon, predsjednica Udruge „Zamisli“ i posebno zahvalila na podršci Romani Galić, pročelnici Gradskog ureda za osobe s invaliditetom Grada Zagreba. Svjetlana Marijon je na samom uvodu konferencije ustvrdila kako na Međunarodni dan osoba s invaliditetom treba isticati obiteljski život i zanemariti pitanja novinara, koji uglavnom postavljaju pitanja vezana uz probleme osoba s invaliditetom, odnosno potrebno je govoriti o njihovom svakodnevnom životu.
„Članica sam Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i koristim priliku da zahvalim prof. dr. sc. Kristini Urbanc iz Studijskog centra socijalnog rada, ujedno i počasnoj članici Udruge ‘Zamisli’, na dugogodišnjoj sveukupnoj podršci. Također, zahvaljujem od srca i suosnivačici i dugogodišnjoj predsjednica Hrvatskih udruga paraplegičara i tetraplegičara Mandi Knežević, koja je preminula krajem studenog ove godine. Bila jedinstvena po svom interesu za druge, nesebična i neumorna u borbi za bolji položaj i prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, koju mi moramo nastaviti“, rekla je Svjetlana Marijon iskazavši nadu da će ova konferencija uvesti neke novitete, strateške smjernice.
Prof. dr. sc. Kristina Urbanc sa Studijskog centra socijalnog rada postavila je dva ključna pitanja za svoje izlaganje: „Postoji li neovisno roditeljstvo?“ i „Imaju li osobe s invaliditetom pravo na roditeljstvo?“ Istaknula je kako je potrebna učinkovitija podrška sustava, financijska podrška, podrška nakon hospitalizacije. Naglasila je da djeca neprestano brinu o svom roditelju s invaliditetom i pomažu im, a jednoroditeljske obitelji su posebno krhke.
Napomenula je kako je u svom istraživanju došla do spoznaje da općenito vlada mišljenje da su osobe s invaliditetom neodgovorne ako odluče postati roditelji. Naglasila je da djeca trebaju u školi dobiti svu moguću podršku. Smatra da obitelj treba imati izbor između različitih pružatelja usluga te da je važno uvrštenje ovih problema u nacionalne i lokalne strategije. Podršku i informacije o pravima osoba s invaliditetom u ulozi roditelja pružaju organizacije civilnog društva, a ne sustav. Navela je i primjer kako je njezinu prvu kćer čuvala osoba s invaliditetom, jer je ona morala ići rano raditi, te istaknula da je to za nju vrlo lijepo i vrijedno iskustvo.
Romana Galić, pročelnica Gradskog ureda za osobe s invaliditetom Grada Zagreba, istaknula je kako njezin ured najviše brine za osobe s invaliditetom. Posebno je pozdravila Svjetlanu Marijon ustvrdivši kako su njezina volja i entuzijazam zarazni u rješavanju problema i izazova osoba s invaliditetom. Istaknula je važnost obitelji, naglasivši kako je u doba pandemije covida-19 značaj obitelji još važniji. Također je ustvrdila kako vlast presporo djeluje i kako će ovi zaključci biti implementirani u novim strategijama te da naši napori moraju biti puno veći. „Svi sudjelujte u strategiji. Želim puno uspjeha ovoj konferenciji i zahvaljujem se Udruzi „Zamisli“ koja godinama pruža punu podršku.“ rekla je Romana Galić.
Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, čestitala je na uspješno provedenim svim konferencijama te ustvrdila svoje zadovoljstvo činjenicom da je Udruga „Zamisli“ izabrala ključne teme i probleme s kojima se u životu susreću osobe s invaliditetom. Također se složila s time kako „podršku osobama s invaliditetom osiguravaju organizacije civilnog društva, a ne sustav“ i zaključila kako se njezin ured svakodnevno susreće s pritužbama vezanim uz zdravlje, ali i druge prepreke s kojima se osobe s invaliditetom susreću.
Majka s invaliditetom Ana Bulut Križić smatra da je najveći problem države činjenica što ljudi nisu dovoljno educirani. „Primijetila sam da su ljudi bili dosta šokirani mojim roditeljstvom, a na predrasude nailazim i kada se s djetetom šetam vani. Smatram da treba uvesti asistente roditeljima za prvu godinu života djeteta te da roditeljstvo s invaliditetom ne bi trebalo biti tabu tema. Ne posustajte, odlučite se na roditeljstvo!“ poručila je Ana Bulut Križić.
Ivana Pašić, također roditelj s invaliditetom, smatra kako su neki u njezinom roditeljstvu vidjeli samo negativne strane, da su isticali njezine nedostatke, ali i da je bilo i puno onih koji su joj bili podrška. „Najvažnije mi je bilo da sam uvijek imala podršku obitelji, a najveći strah mi je bio kako neću biti sposobna zaštititi svoje dijete kada ostanem sama s njim. Bilo mi je bitno vidjeti kako drugi rade neke stvari, npr. mijenjaju pelene djeci. “ zaključila je Ivana Pašić.
Gordana Glibo je na početku svog izlaganja ustvrdila kako je njezina sljepoća posljedica streptokokne angine. „Znam i kako je vidjeti i kako je ne vidjeti, a to mi je puno pomoglo u shvaćanju kako moja djeca shvaćaju svijet. Neke stvari jesu, a neke nisu nasljedne. Ako budem previše razmišljala o tome shvatila sam da nikad neću napredovati.“ Istaknula je i kako je imala podršku supruga, dijela rodbine i prijatelja te kako najteže podnosi osudu okoline i predrasude da će stvoriti još jedan socijalni problem u društvu. „Ako ima dobre volje ima i načina.“ optimistično je zaključila Gordana Glibo.
Maria Tomić Preiner rekla je da dugo nije mogla zatrudnjeti i kada je već bila odustala, prije dvanaest godina na Valentinovo joj je test pokazivao dvije crte. “Bila sam presretna, ali sam se bojala kako ću roditi, kako ću sama podnijeti obaveze roditeljstva, gdje ići kod ginekologa. Također, moja mama nije vidjela svrhu da dojim dijete. Meni je to bila velika želja i dojila sam sina godinu i pol. Ponosna sam, budući da sam zbog invaliditeta u invalidskim kolicima, da mi sin nikada nije ispao.“ ispričala je svoje iskustvo roditelja Maria Tomić Preiner.
Maja Mihelčić je sa svojih dvadeset i četiri godine slomila kičmu u prometnoj nesreći. Kada je postala mama poslali su je u mirovinu. Morala je naći odvjetnika, jer nevjenčani muž nije imao pravo na roditeljstvo. Također su joj rekli kako osoba u mirovini ne može biti trudnica, roditelj. U to je vrijeme studirala na Pravnom fakultetu, ali je zbog trudnoće morala prekinuti studij, ispričala je svoje iskustvo Maja Mihelčić.
Također roditelj s invaliditetom, Denis Marijon, predsjednik Saveza SUMSI, ustvrdio je kako bi se pri procjeni mogućnosti za roditeljstvo trebalo gledati samo stupanj invaliditeta koji takva osoba ima, a ne ostalih prepreka s kojima se svi roditelji susreću. Smatra da tema roditeljstva ima smisla za one osobe koje imaju teži invaliditet, pa osnovne stvari potrebne za život ne mogu obavljati sami, ili je invaliditet nastao zbog traume ili bolesti gdje postoje posebni izazovi. „Televizije su snimile tri reportaže o meni kao roditelju s invaliditetom. Osobe s invaliditetom u invalidskim kolicima u istoj su situaciji kao ‘zdravi’ roditelji koji voze dječja kolica, jer je i jednima i drugima okolina arhitektonski neprilagođena. Zanimljivo je kako moju kćer Emu ili mene neki njezin vršnjak pita: ‘Zašto ti je tata u kolicima?’ Ja ne stignem niti odgovoriti jer me Ema preduhitri da pokaže kako ona zna“, ispričao je svoje roditeljsko iskustvo Denis Marijon uz savjet: „Neka vam invaliditet ne bude prepreka da budete roditelj“, zaključio je.
Autorica: Tena Žužić
