U ime organizatora, predsjednica udruge „Zamisli“, Svjetlana Marijon, pozdravila je sve prisutne, zahvalila im na sudjelovanju, zaželjela svima dobar rad te izrazila nadu da će se do njezinog umirovljenja, možda malo ranije, ovo pitanje riješiti. Predstavnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Ines Tolić, istaknula je kako je primijećeno da učenici s teškoćama u razvoju, koja imaju asistenta u nastavi, postižu bolje rezultate i u obrazovnom i u socijalnom smislu.
Branka Meić Sallie, zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, posebno je naglasila kako se može dosta toga još postići, bez obzira što Grad Zagreb prednjači u ulaganju za osobe s invaliditetom. Dosta toga može se napraviti u srednjoškolskom obrazovanju, a posebno je važno naglasiti nedostatak kontinuiteta podrške u osobnoj asistenciji.
Laura Begić, srednjoškolka s teškoćama u razvoju, ukazala je na činjenicu da u Zagrebu postoje samo četiri gimnazije prilagođene osobama s invaliditetom i kako ona zapravo nije mogla birati školu, jer nisu sve škole u Zagrebu prilagođene potrebama osoba s invaliditetom Prof. dr. sc. Kristina Urbanc, sa Studijskog centra socijalnog rada Sveučilišta u Zagrebu, predstavila je formalne i neformalne oblike podrške. Istaknula je kako joj je drago da predstavnici osoba s invaliditetom sudjeluju u koordinaciji za studente s invaliditetom te je već normalnom proglasila uzrečicu „kad ne znaš što ćeš zovi “Zamisli“. Sa svojim timom provela je istraživanje među 12 studenata s invaliditetom, koji su istaknuli da koordinator za studente s invaliditetom treba zauzeti stajalište da preko njega studenti primaju informacije, da im je važna njegova dostupnost kao i dostupnost Ureda za studente s invaliditetom koji su početni izvor informacija. Kao neformalnu podršku istaknuli su kolege na fakultetu, pogotovo praćenja i vođenju bilješki na predavanjima, a kao negativne aspekte neprijateljsku atmosferu prilikom rada u grupi, napetost i netrpeljivost zbog sporijeg rada grupe, izbjegavanja od strane kolega, nepostojanje asistenata u visokom obrazovanju, nepostojanje lifta i neprilagođenost ulaza na fakultet. Ukazala je na nepovoljniji položaj studenata s invaliditetom zbog potrebe za prilagodbom te iznenađenje nekih profesora kada student s invaliditetom odradi svoj zadatak, ili dobije dobru ocjenu, kao da se od studenta s invaliditetom ne očekuje da dobro i kvalitetno odrađuje svoje zadatke.
Laura Soče, studentica s invaliditetom istaknula je kako joj je, u osnovnoj i srednjoj školi kao slijepoj osobi bilo teško percipirati matematiku, ali da su profesori pronašli rješenje. Politolog te predstavnik studenata s invaliditetom Andrija Tabak opisao je svoja iskustva u obrazovanju koja je proživio kao osoba s invaliditetom. Istaknuo je kako nije imao problema u osnovnoj i srednjoj školi, ali da su problemi nastali na fakultetu, zbog nedostatka asistencije.
Tabak je poručio sadašnjim i budućim studentima s invaliditetom da budu društveni i održavaju kontakte, jer će im to također pomoći pri dobivanju potrebnih informacija o pojedinostima vezanima uz neki kolegij.
Sudionici konferencije u raspravi su zaključili da studenti s invaliditetom nisu informirani prilagodbi na koju imaju pravo. Online konferencija “Sustav podrške za studente s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju u Gradu Zagrebu” održana je u sklopu projekta “Položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu”, a cilj je bio naglasiti da podrška djeci s teškoćama u razvoju tijekom školovanja, kao i studentima s invaliditetom tijekom studiranja treba biti sustavno uređena i organizirana, a ne da osoba s invaliditetom ovisi o pomoći članova obitelji ili volontiranju i naklonosti osoba u njenoj okolini.
Autorica: Tena Žužić