Predstavljajući rezultate projekta “Zdravstvo po mojoj mjeri”, Petra Rundek (zaposlenica Dodira) navela je da je kvalitetno istraživanje provedeno među gluhoslijepim osobama pokazalo da oni svakodnevno nailaze na teškoće u tri područja: u komunikaciji, u primanju informacija te u kretanju. Zbog toga je Savez Dodir razvio smjernice koje se temelje na modelu kojeg nazivaju 3P model, a tiču se tri područja: prostor, pristup i proces. Smjernice za pristupačnost gluhoslijepim osobama razrađene su u priručniku izdanom u sklopu projekta “Zdravstvo po mojoj mjeri”, kojeg Dodir provodi od prosinca 2022. do prosinca ove godine. Projekt financira Ministarstvo zdravstva. Sanja Kiš (iz Ministarstva zdravstva) podsjetila je okupljene da javnozdravstveni interes obuhvaća aktivnosti za zaštitu zdravlja stanovništva.
U panel raspravi “Pristupačno zdravstvo po mojoj mjeri – mit ili stvarnost?” sudjelovali su: Marija Ibriks, Damir Lugarić i Christopher Doughal. Sudionici su opisali svoja iskustva sa zdravstvenim sustavom te su se složili da im je u osiguravanju potrebne zdravstvene zaštite ključna podrška prevoditelja za gluhoslijepe osobe, od naručivanja na određeni pregled, preko odlaska kod liječnika, do dobivanja adekvatne informacije o sadržaju medicinskih nalaza nakon obavljanja pregleda.
FOTO: Okrugli stol “Pristupačno zdravstvo po mjeri gluhoslijepih osoba” / Savez Dodir
Gordana Glibo (zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom) naglasila je: „Prevoditelj je ključna osoba u prijenosu informacija, da bi gluhoslijepe osobe mogle donijeti informiranu odluku o svom zdravlju.“. Doc. dr. sc. Tomislav Benjak (pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) u svom je izlaganju opisao ulogu Registra osoba s invaliditetom u unapređenju kvalitete života svih osoba s invaliditetom. Doc. dr. sc. Benjak je pozvao sve okupljene da (putem sustava e-Građani) dopune Registar osoba s invaliditetom podacima koji trenutačno nedostaju, a nužni su za njihovo učinkovitije spašavanje.
Da bi zdravstveni sustav bio što pristupačniji gluhoslijepim osobama, nužno je kvalitetno obrazovanje medicinskih sestara i njihova edukacija o pristupu pacijentima koji imaju dvostruko oštećenje (i sluha i vida). Doc. dr. sc. Irena Canjuga (sa Sveučilišta Sjever) upozorila je da subspecijalizacija u medicini „mrvi“ cjeloviti pristup ljudskom biću. U svom je izlaganju iznijela „preporuke za sestrinsku edukaciju: uključiti modul o gluhosljepoći u osnovni kurikulum; koristiti simulacije / radionice na kojima studenti mogu vježbati komunikacijske tehnike u uvjetima oslabljenog sluha, vida ili kombinacije; praćenje kroz refleksiju – edukacijski modeli ne bi trebali biti jednokratni; uključiti perspektivu korisnika; evaluacija ishoda – uz znanje, mjeriti i promjene u stavovima, samopouzdanju, primjeni i kliničkoj praksi“.
Pred kraj okruglog stola, dr. sc. Sanja Tarczay u zaključku je napomenula da prevoditelji hrvatskog znakovnog jezika i komunikacijski posrednici za gluhoslijepe trebaju edukaciju o medicinskoj terminologiji, da bi gluhoslijepim osobama mogli na kvalitetan način prenijeti informacije na liječničkom pregledu i kvalitetno prenijeti informacije koje pišu u nalazima.
Nema sumnje, to su samo neki od izazova za zdravstveni sustav u Hrvatskoj, koji može i treba postati puno pristupačniji, počevši od pristupa pacijentu. Upute izrečene na održanom okruglom stolu bile su jasne: obraćati se izravno pacijentu, a ne prevoditelju; paziti da svjetlost ne bliješti u oči gluhoslijepim osobama; osigurati dovoljno svjetla u prostoriji – za jasnu komunikaciju; govoriti razgovijetno i polako; koristiti što jednostavnije izraze; kod zapisivanja na papir, pisati velika tiskana slova debljim flomasterom. Kad se takav pristup u zdravstvu počne primjenjivati, gluhoslijepe osobe moći će živjeti samostalnije.
