Sastanak je održan u suradničkoj Udruzi paraplegičara i tetraplegičara Istarske županije, a protekao je izvrsno, budući da su se i institucije i udruge odazvale u većem broju od očekivanog. Tako su na sastanku sudjelovali predstavnici: Grada Pule, Parka prirode Kamenjak, TZ Medulina, Društva distrofičara Istre, Društva osoba s tjelesnim invaliditetom južne Istre, Udruge paraplegičara i tetraplegičara Istarske županije. Sastanku su nazočili: Irena Petruško, voditeljica Odsjeka za socijalnu skrb u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti i mlade Grada Pule; Dario Kaluža, član Predsjedništva DOSTI JI; Melisa Osmanović, DDI; Slobodan Belević, ravnatelj Javne ustanove Kamenjak; Aljoša Ukotić, glavni čuvar prirode Kamenjak; Mladen Jurada, predsjednik Udruge paraplegičara i tetraplegičara Istarske Županije; Mirko Jurkić, voditelj Turističkog informativnog centra Turističke zajednice Medulin; Renata Kuharić, voditeljica projekata Turističke zajednice Medulin; Zuzana Hoti – Radolović, koordinatorica usluga u DOSTI JI.
Na sastanku je navedeno da na području Grada Pule postoje dvije uređene plaže koje su pristupačne osobama s invaliditetom smanjene pokretljivosti. To su:
– Hidrobaza – ima dvije fizičke rampe, sunčališta, sanitarni čvor, svlačionice;
– Valkane – fizička rampa, kemijski WC, tuš, sunčališta.
Na Valkanama je postojala i dizalica, no ona je do sada češće bila u kvaru nego u funkciji. Grad Pula je izrazio spremnost za nabavu nove dizalice. Za sada dostupne informacije govore kako su dizalice uglavnom deklarirane za bazene i slatku vodu. Potrebno je dodatno istražiti tržište kako bi se našla adekvatna dizalica za spuštanje u more.
Trenutno je u izgradnji Kupalište Stoja koje će također biti pristupačno (ima fizičku rampu), a u pripremi je i uređenje Kupališta Mornar. Upozoreno je kako treba pratiti dinamiku radova od strane lokalnih udruga kako bi kupališta u konačnici bila pristupačna. Jedan od komentara na sastanku bio je i kako je najbolji način gradnje primjena načela univerzalnog dizajna. U slučaju plaža potrebno je ipak učiniti iskorak; projektirati ih i opremiti kako bi bile funkcionalne za korištenje osobama s invaliditetom smanjene pokretljivosti. Jasno je izneseno kako ne postoji univerzalno rješenje koje će odgovarati svim osobama s invaliditetom, no postoje rješenja koja će omogućiti što samostalniju upotrebu osobama koje su fizički više očuvane, a kod nekih drugih (s manje očuvanom funkcionalnošću) uz razumnu pomoć druge osobe.
Tijekom sastanka iznesen je i podatak kako u Gradu Puli postoji inicijativa za nabavku JOB kolica za ulazak u more osoba s invaliditetom. Izneseno je kako su to kolica za upotrebu na pješčanim plažama, nisu za neovisno korištenje tj. njima uvijek netko mora upravljati, što je, temeljem načela pokreta neovisnog življenja osoba s invaliditetom, neprihvatljivo.
Iz rasprave su proizašli zaključci:
- prijedlog da se kao primjer dobrog rješenja za postavljanje na kupalištima predloži SEATRAC: https://seatrac.gr/en/ (cijena do 30 – 40 tisuća eura);
- kao jedan od kriterija za dobivanje „Plave zastave“ bude ozbiljnija prilagodba za ulazak osoba s invaliditetom u more, ne samo kosa betonska rampa koja nije dovoljno adekvatno rješenje;
- da se predlože lokacije koje bi bile pogodne za uređenje kao kupališta pristupačna osobama s invaliditetom smanjene pokretljivosti vodeći pritom računa da iste budu dostupne javnim prijevozom, da imaju osigurana parkirališta i sl.
Autor: Denis Marijon
