Znala sam tek nekoliko slova, koja smo kao osnovnoškolci koristili za “šifrirano dopisivanje”. Naše “slovkanje” tada je bilo sporo i teško smo sastavljali rečenice, no bilo nam je zabavno koristiti “novu abecedu”. Mislili smo da nas nitko ne razumije.
Nešto manje od desetljeća kasnije, ponovno sam počela sa učenjem, ovog puta znakova, a ne samo slova. Željela sa što bolje komunicirati s gluhim osobama. Očekivala sam da je znakovni jezik neka verzija pantomime, u kojoj ćemo ponekad moći koristiti logiku i osloniti se na improvizaciju. No, na tečaju hrvatskog znakovnog jezika naglašeno je da znakovni jezik nije univerzalan, već je u svakoj državi drugačiji. Šok je sada prikrila upravo logika jer sam, kao zaljubljenica u jezik kao sustav, lako mogla zamisliti da gluhe osobe u Hrvatskoj komuniciraju drugačije nego li u drugim zemljama. Uostalom, (materinji) jezik je važan dio identiteta svakog pojedinca. Nismo se mogli osloniti na improvizaciju, ali logičnost nam je ponekad olakšavala usvajanje novih znakova.
Učeći prve znakove hrvatskog znakovnog jezika u Savezu Dodir shvatila sam da HZJ nije ništa manji izazov nego li engleski, tečaj je bio ozbiljan obrazovni izazov. HZJ je izazov u kojem ništa nije nevažno: ni položaj tijela, ni položaj ruke, ni pomicanje obrva, ni izraz lica. Razlog je jednostavan i zapanjujuće pragmatičan; “primjerice “razumijem” i “naravno” pokazuju se istim znakom, a razliku čine upravo nemanualne oznake koje pritom koristimo. Naučili smo neke zanimljivosti o kulturi gluhih i gluhoslijepih osoba; da je pristojno navesti razlog kada kasnite te da je izraz “gluho-nijemi” izrazito uvredljiv, a izraz “gluhi” korektan.
Gluhe osobe jako cijene komunikaciju na znakovnom jeziku, čak i ako je ona pomalo nespretna. Nakon toga se lakše uključuju u bilo koju društvenu aktivnost. Iako nakon trinaest godina sa sigurnošću znam samo nekoliko znakova (“Kako se zoveš?” i “Kako si?”) početak komunikacije je zbog korištenja hrvatskog znakovnog jezika uvijek otvoreniji i jednostavniji. Položena dva stupnja dokazala su mi da se isplati ustrajati i onda kada mi se čini da stvari ispočetka uopće ne idu u željenom smjeru. Dva semestra vježbe i učenja HZJ-a i danas se pokazuju vrlo korisnima kada sretnem neku gluhu osobu.
Učenje hrvatskog znakovnog jezika put za lakše povezivanje bez obzira imate li u svom okruženju osobu s oštećenjem sluha. HZJ je pustolovina koju možete započeti već danas u Savezu Dodir. Prijave su otvorene do nedjelje (26. rujna), a nastava započinje u ponedjeljak (4. listopada). Detalje o upisu u prvi semestar Tečaja hrvatskog znakovnog jezika možete saznati OVDJE.
Naučite da se “susjed” na hrvatskom znakovnom jeziku pokazuje kao “kuća do kuće”, da svaki jezik ima svoje zakonitosti, a svaki pojedinac preferirani način komunikacije. No, najbitnije je pronaći taj način, povezati se s okolinom i biti uključen u ono što se oko nas događa.
Autorica: Ivona Šeparović*
*Napomena: Stavovi izneseni u tekstu osobni su stav autorice i ne odražavaju nužno stav Saveza SUMSI
