“Poštujmo ljudski život: svakog dana gledajmo na sebe s ljubavlju, strpljivošću i nadom.”, istaknuo je na samom početku Augustin Bašić, predsjednik HHO-a. Ivona Šeparović (stručna suradnica Saveza SUMSI) u svom je izlaganju opisala kako je radijska emisija Hodalica (na Radiu Student) postala prostor u kojem se razgovara o mogućnostima osoba s invaliditetom. Naglasila je da redakcija Hodalice teži tome da osobe s invaliditetom u emisiji ne budu prikazane ni kao “jadne” ni kao “super-heroji”, već kao ravnopravni članovi društva.
Marija Livajušić (stručna suradnica Saveza SUMSI) govorila je o pristupačnosti digitalnih sadržaja i značaju istih u osiguravanju ravnopravnog sudjelovanja osoba oštećenog vida u suvremenom društvu. Posebno je naglasila važnost asistivnih tehnologija za slijepe i slabovidne osobe, poput čitača zaslona, koja su od presudne važnosti za samostalan i produktivan život, dodajući da bez takvih rješenja pristup obrazovanju, zapošljavanju i svakodnevnim informacijama ne bi bio moguć. Istaknula je da, unatoč zakonima koji su na snazi, pristupačnost digitalnih sadržaja i dalje često ovisi o dobroj volji obveznika zakona.
Dr. sc. Snježana Bilač (psihologinja na Goljaku) navela je da su dijagnostika i habilitacija veliki izvori stresa za djecu s teškoćama u razvoju i njihove roditelje, a mladim osobama s invaliditetom je fizikalna terapija u sustavu premalo dostupna, pa se puno toga svodi na terapije koje mladi s invaliditetom privatno plaćaju.
Natalija Krajnović (savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Darija Jurišića) naglasila je da se “s diskriminacijom najbolje suočavamo i najučinkovitije je suzbijamo kroz osobne priče i neposredna iskustva, i u tom smislu je radio emisija Hodalica možda i najmoćniji alat, jer imamo priliku ‘vidjeti’ osobu, a ne invaliditet.”. Krajnović je podijelila i svoju osobnu priču o tome kako je postala osoba s invaliditetom: “Mislim da sam na kraju uspjela nekako opušteno i neposredno prići tom invaliditetu. To je najbolji način kako ohrabriti i druge.”. Dodala je da je odgovornost i izbor svake osobe što će misliti o svom invaliditetu i kako će ga prezentirati, primjerice na razgovoru za posao, gdje osobe s invaliditetom trebaju naglasiti što mogu i kako će doprinijeti poslodavcu.
FOTO: Panelisti na okruglom stolu u organizaciji HHO-a i Saveza SUMSI / Laura Demirović
Psiholog prof. dr.sc. Damir Ljubotina (sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu) govorio je o važnosti empatije za očuvanje ljudskog dostojanstva i dobrobit društva. “Pravednost nije jednakost, pravednost je da imam jednaku šansu. Nekom će trebati tri sata da nešto napiše, a nekome pet minuta.”, kaže prof. dr.sc. Ljubotina i dodao: “Kada razmišljamo o društvu u kakvom želimo živjeti, moramo krenuti od početka i graditi takvo društvo.”. Prof. dr.sc. Lelia Kiš – Glavaš (sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta) govorila je o svom iskustvu koordinatorice za studente s invaliditetom te o mogućnostima međunarodne mobilnosti u sklopu programa Erasmus+ za osobe s invaliditetom. Naglasila je da “postoje preporuke za prilagodbu studentima s invaliditetom, ali se nastavnicima prepušta da oni reagiraju”. Navela je podatak da na Sveučilištu u Zagrebu ima 560 studenata s invaliditetom koji primaju neku oblik podrške Ureda za studente s invaliditetom. “Inkluzija je proces i uvijek se suočavamo s nekim novim izazovom.”, upozorila je prof. dr.sc. Kiš – Glavaš. Govoreći o dugoročnoj mobilnosti, istaknula je da studenti s invaliditetom imaju pravo na 250 eura mjesečno (dodatka za studente s manje mogućnosti), 150 eura za stručnu praksu i 100 eura mjesečno jednokratna naknada (za kratkoročnu mobilnost), te potpuna potpora za studente s invaliditetom na studentskoj razmjeni (najmanje 1 semestar).
FOTO: Plakat „Mladi s invaliditetom – od prepreka do prilika“ / HHO
Marijana Petkoviček (iz Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom) govorila je o mogućnostima zapošljavanja, kroz usluge profesionalne rehabilitacije koje provode ZOSI-jevi Centri za rehabilitaciju (u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu). Petkoviček je istaknula da se tijekom vještačenja u tim centrima traži ono u čemu su osobe s invaliditetom dobre i što bi mogle raditi, nakon čega se donosi preporuka o zapošljavanja po posebnim uvjetima ili upućivanju osobe s invaliditetom na dodatna usavršavanja, dokvalifikaciju ili prekvalifikaciju, ako je to potrebno. Petkoviček se posebno osvrnula na zapošljavanje po posebnim uvjetima (u integrativnim i zaštitnim radionicama) i opisala kako osobe s invaliditetom tamo rade uz podršku stručnog radnika, a radno mjesto se prilagođava ranije utvrđenim kontra-indikacijama. Petkoviček je potom podijelila svoje iskustvo majke osobe s invaliditetom, navodeći da se njezina kći susrela sa diskriminacijom u obrazovanju, ali “kako je obrazovanje išlo dalje, tako je bilo nekako lakše. Borba je teška i prepreka je puno, ali uz volju i upornost, ipak je moguće pobijediti te sve prepreke.”, zaključila je Petkoviček i navela da je njezina kći danas pravnica i sudska savjetnica.
Prepreke na koje je naišao uspješno je prevladao i Luka Lasinović (iz Hrvatske gospodarske komore), koji je govorio i iz perspektive osoba s invaliditetom. Ukratko je predstavio korake koje periodički poduzima HGK: organizacija stručnih skupova, radionica i info dana za poduzetnike, s ciljem poticanja bolje integracije osoba s invaliditetom na tržište rada. Prenoseći osobna iskustva naveo je da je za punu integraciju i održavanje vlastitog stanja morao koristiti privatna financijska sredstva. Potom je upozorio: “Zaboravlja se da fizikalna terapija, koja je u mom slučaju od presudnog značenja da bih zadržao svoju trenutnu aktivnost, u okviru sustava zdravstva svedena na pravo na odlazak u toplice jednom godišnje i 15-20 minuta fizikalne terapije u kući.“
Lasinović je naglasio da se osobe s invaliditetom ne bi trebale zatvarati u kuću, nego živjeti što je aktivnije moguće. Moderator ovog okruglog stola, održanog danas u hotelu Sheraton bio ja Martin – Ljudevit Čičak.
