Na konferenciji su sudjelovale: predsjednica Mreže žena s invaliditetom Gordana Jurčević, dopredsjednica SOIH-a Marica Mirić, predsjednica Gradskog povjerenstva za ravnopravnost spolova, feministkinja Rada Borić, umirovljena sutkinja Branka Žigante Mašić, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, ispred Gradskog ureda za zaštitu i osobe s invaliditetom Marinka Bakula Anđelić, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zoran Burić, iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Sanja Cesar, iz Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet Mira Katalenić, Stella Franjić, Senada Halilčević, Silvana Strunjak, Dijana Vincek, iz Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba Lana Bobić, iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Tajana Broz i Sanja Salkić iz Ureda pučke pravobraniteljice Republike Hrvatske.
Predsjednica Mreže žena s invaliditetom Gordana Jurčević pozdravila je sve prisutne te izrazila žaljenje što ne može uživo sudjelovati u radu konferencije i istaknula važnost razgovora o položaju žena s invaliditetom kao i u svim problemima s kojima se suočavaju, jer su oni važni za budućnost žena s invaliditetom. Istaknula je da trebamo razgovarati o ženama s invaliditetom jer je su žene s invaliditetom izložene nasilju i diskriminaciji u svim područjima života. Navela je da žene s invaliditetom treba osnažiti i pomoći im da steknu povjerenje u sustav, kakav god on bio, te da niti jedna žena s invaliditetom ne bi trebala doživljavati nasilje i zanemarivanje. Dodala je kako nasilje ostavlja posljedice koje teško zacjeljuju. Dopredsjednica SOIH-a Marica Mirić istaknula je kako su iskustva žena s invaliditetom koja će se čuti na konferenciji izuzetno vrijedna i važna.
Predsjednica Gradskog povjerenstva za ravnopravnost spolova, Rada Borić, u svom je izlaganju rekla kako ulaže napore da se nešto promijeni u Gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj te da su posebno tabu teme nasilje nad ženama i ženska seksualnost. Istaknula je da je posebno važna solidarnost, iskustva ljudi te feministička kritika situacije i navela razlike u definicijama nasilja te da osobe s invaliditetom imaju jednake potrebe, samo ih teže mogu ostvariti.
Umirovljena sutkinja Branka Žigante Mašić istaknula je kako nema definicije nasilja, ali se ono može definirati kao fizička, mentalna ili emocionalna djelatnost koja ugrožava čovjekova osnovna ljudska prava. Najčešće se oslanjamo na deklaraciju o ljudskim pravima. Prema statističkim podacima institucije Republike Hrvatske ni prije, a pogotovo ne u doba lockdowna, ne rade ništa. Neki počinitelji nasilja su djelo priznali zbog smanjenja kazne. Također je problem nevidljivost muškog nasilja nad ženama s invaliditetom, a žene mogu biti jednako nasilne kao i muškarci. Postavila je pitanje koliko ima bolnica koje su prilagođene osobama s invaliditetom te je istaknula problem da se žene s invaliditetom u društvu smatraju manje vrijednima.
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak istaknula je kako su žene s invaliditetom nevidljive, da ih ima preko 250 tisuća, a većina ih ili nije obrazovana, ili je nisko obrazovana, ili nemaju prihod, ili je im prihod vrlo nizak i prihodi im nisu dovoljni da bi vodili kvalitetan život. Važno je i obrazovanje. Preko 60% žena s invaliditetom nemaju dovoljno kvalitetno obrazovanje te ih je potrebno educirati o mogućnosti prijave nasilja.
Dr. sc. Zoran Burić, asistent na Pravnom fakultetu, predstavio je nedavno provedeni projekt usko povezan s temom konferencije, čiji je cilj bio ispitati kolika je razina sudjelovanja osoba s invaliditetom u takvim i sličnim projektima. Ustvrdio je da bi sudjelovanje osoba s invaliditetom bilo izuzetno vrijedno te su provoditelji projekta odlučili prilagoditi pristup istraživanju za osobe s invaliditetom.
Sanja Cesar iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje posebno je istaknula kako trebamo pokazati solidarnost, prevenirati nasilje, poticati mlade da se aktiviraju. Također je naglasila dobru suradnju s Krapinsko – zagorskom županijom koja od 2012. godine ima „SOS telefon“ kako bi pomogli kod slučajeva nasilja te kako treba imati aktivističko znanje i u tijelima vlasti. Kao njoj posebno važno istaknula je suzbijanje diskriminacije žena u svijetu rada. Kao pozitivne primjere rada svoga Centra istaknula je žensku kuću, savjetovalište, centar za suzbijanje nasilja, edukacije i javne kampanje. Žene govore o onome što im je zajedničko, a problem je što se žrtve dodatno diskriminira. Zaključila je kako se treba promijeniti hijerarhija i status žena.
U dijelu konferencije o iskustvima žena s invaliditetom govorile su Stella Franjić, Senada Halilčević, Silvana Strunjak i Dijana Vincek te su sve naglasile da njihov invaliditet nije njihov identitet, već im je identiteti majka, kći, sestra, prijateljica, plesačica…
U panel raspravi govorile su: Marinka Bakula Anđelić, Lana Bobić iz Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba, Tajana Broz iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Sanja Salkić iz Ureda pučke pravobraniteljice Republike Hrvatske i sve su se složile da imamo dobre zakone, ali da ih Republika Hrvatska ne primjenjuje i da se žene s invaliditetom, kao i one bez invaliditeta moraju ujediniti kako bi bile jače u borbi za ravnopravno sudjelovanje u društvu.
Autorica: Tena Žužić
