Na radionicama su se okupili osobe s invaliditetom koje se žele (samo)zaposliti, poslodavci te predstavnici saveza i institucija. Osim predstavnika Saveza SUMSI, na radionicama su sudjelovali i predstavnici: Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI), Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), Hrvatskih udruga paraplegičara i tetraplegičara (HUPT-a) te Studijskog centra socijalnog rada.
Albina Žnidar u ime organizatora pozdravila je sve prisutne i objasnila važnost ovog programa. Objasnila je kako je program nastao u doba lockdowna kad su svi ostali zatečeni i nisu znali što nam nosi budućnost. Izjavila je kako je to trogodišnji program, a ovo njegova druga godina provedbe te kako se iz godine u godinu povećava interes osoba s invaliditetom što je dobro i pohvalno. Istaknula je da to pokazuje kako osobe s invaliditetom ipak žele (samo)zaposliti, ali kako treba naći način za prilagođavanje uvjeta njima širenjem informacija o sredstvima ZOSI-ja te povećavanjem sredstava u pojedinim područjima. Zaključila je kako je ovaj program uspješan jer su rijetko sve institucije na jednom mjestu.
Ana Marinović (ZOSI) opisala je koja su sredstva dostupna poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, među kojima su: subvencija plaće osoba s invaliditetom koja iznosi 10 do 70 % bruto 1 plaće za svaku osobu s invaliditetom, sufinanciranje obrazovanja 50 do 70 % troška te prilagodba radnog mjesta i uvjeta rada. Roman Baštijan (Savez SUMSI) i Bojan Hajdin (HUPT) iznijeli su svoja iskustva pri traženju posla i zapošljavanju osoba s invaliditetom te istaknuli da je rad od kuće moguć samo za prijelazno razdoblje, poglavito za osobe s invaliditetom, jer je njima, osim činjenice da imaju posao, bitan i socijalni karakter posla, druženje s kolegama i odvajanje od doma.
Prof. dr. sc. Kristinu Urbanc sa Studijskog centra socijalnog rada zanimalo je kako zakoni funkcioniraju u praksi, odnosno jesu li zaživjeli ili su samo „mrtvo“ slovo na papiru. Istaknula je nepostojanje volje poslodavaca za pružanje razumnih prilagodbi koje su potrebne osobama s invaliditetom te potrebu upoznavanja poslodavaca sa stvarnim mogućnostima osoba s invaliditetom.
Dina Glavan (HZZ) naglasila je kako se osobe s invaliditetom većinom zapošljavaju na određeno vrijeme, da su to osobe s višestrukim poteškoćama te da pri takvom zapošljavanju prednjače niže kvalifikacije. Istaknula je kao novost da HZZ od ove godine sufinancira zapošljavanje za određeni iznos potpore (javni radovi, pripravništvo i samozapošljavanje) te da su od 1. travnja ove godine uvedeni vaučeri za obrazovanje niskokvalificiranih osoba s invaliditetom te da ih veseli činjenica da im se direktno javlja sve više zainteresiranih poslodavaca.
U raspravi nakon izlaganja sudionika radionica, istaknuto je kako je potrebno oformiti zasebno mjesto (na primjer web stranica) na kojem bi se prijavljivale sve osobe s invaliditetom koje traže posao i do kojeg bi poslodavci mogli brže i lakše doći, ili angažirati virtualnog asistenta koji bi istraživao koje sve osobe s invaliditetom traže posao i koje stvarno žele raditi te na taj način olakšao povezivanje poslodavaca i posloprimaca.
