Na radionici su sudjelovali studenti novinarstva koji su kao izborni odabrali kolegij „Mediji i različitosti“ te ostali zainteresirani novinari. Prof. dr. sc. Gordana Vilović tijekom radionice naglasila je da je potrebno da se sve osobe s invaliditetom integriraju u društvo. Kao pozitivan primjer istaknula je povremeno prikazivanje filmova prilagođenih slijepim i slabovidnim osobama, na HRT3. Govoreći o prikazivanju osoba s invaliditetom u medijima, istaknula je da onako kako funkcionira naše društvo, takva je refleksija u medijima. „U medijima najčešće imamo vidljivost osoba s invaliditetom u situacijama kada se obilježavaju određeni dani i kada imamo kampanje.“, objasnila je prof. dr. sc. Vilović. Dodala je da mnogi novinari ne razumiju bonton, a pokušavaju što više izvući da bi pomogli ljudima. U takvim situacijama nerijetko strada dostojanstvo tih osoba. “Čini mi se da smo još uvijek zatočeni modelom šokiranosti”, zaključila je prof. dr. sc. Vilović osvrćući se na prikazivanje osoba koje imaju invaliditet, a rade uobičajene stvari.
Stručna suradnica Saveza SUMSI, Ivona Šeparović, u svom je izlaganju istaknula kako novinari trebaju biti svjesni da je razumna prilagodba ljudsko pravo osoba s invaliditetom. Dok komuniciraju sa osobama s invaliditetom, novinari se ne bi trebali previše opterećivati sami sobom, već samo zadržati poštovanje i profesionalnu distancu u odnosu prema sugovornicima. Opisivala je svoja iskustva iz emisija u kojima je sudjelovala kao gošća. Kao jedan od primjera sudionicima radionice navela je prilog (studentski rad) novinarke Ane Anzulović. Kao pozitivan segment istaknula je to što su u prilogu prenesene izjave četvero aktera, čiji su različiti kutovi gledanja publici dali cjelovit uvid u priču. U analizi je spomenula i pogrešku u navodu „boluje od cerebralne paralize“ te je naglasila kako bi ispravno bilo reći „ima cerebralnu paralizu“, jer nije riječ o bolesti, već o stanju.
Voditeljica projekta, Ivona Šeparović je sudionicima radionice savjetovala da kao novinari tehničke detalje o gostovanju osoba s invaliditetom u emisijama dogovaraju nekoliko dana prije emisije, jer će gostima to značajno olakšati istupanje u javnost. Kao pozitivan primjer po pitanju prikazivanja osoba s invaliditetom spomenute su emisije „Šesto čulo“ te „Isti i različiti“ koje na HR1 vodi novinarka Miruna Kastratović. Tijekom izlaganja Šeparović je spomenula i emisiju „ISTI SMO“, koju na Z1 televiziji uređuju i vode same osobe s invaliditetom, a koje govore o aktivizmu i predstavljaju rad različitih udruga.
Opisujući proces prilagodbe filmova i kazališnih predstava osobama s oštećenjem vida (odnosno naracije kulturnih sadržaja), urednica naracije Albina Žnidar govorila je o svom iskustvu sudjelovanja u projektu „Slušam dakle vidim“, koji je provodila Udruga Zamisli. Kada slušaju naraciju, osobe s oštećenjem vida u slušalice dobivaju informacije o tome što se događa na filmu/u predstavi te slušaju monologe. U procesu stvaranja naracije, bitno je da se ne kaže ni previše ni premalo, da se ne naruši ravnoteža filma. „Važno je da ne budemo sugestivni, ali isto tako da ne ignoriramo nešto što je važno reći.“, naglasila je Žnidar. Opisala je i svoje izazovno iskustvo nariranja crtanog filma. “Različiti ljudi mogu biti ravnopravniji i u medijima i ja nekako vidim da se pomičemo.”, zaključila je Žnidar.
