Prometna prilagodba grada Zagreba za “nevozače” automobila nažalost je ispodprosječna. Usmjerena je uglavnom na automobile i većim dijelom ili u potpunosti diskriminira bicikliste, osobe s invaliditetom, roditelje s dječjim kolicima i sl. Velik broj prometnih stručnjaka će privatno reći da je Zagreb jedan od lošije prilagođenih gradova, no rijetko to žele i javno reći. Kretanje kolicima po gradu velika je avantura. Velik dio staza je jako nakošen. To još donekle ne smeta biciklistima, ali za osobe u kolicima i roditelje s dječjim kolicima, to je ogroman problem. Svakih nekoliko stotina metara naiđe se na prepreku koju mogu preći samo „akrobati“ na zadnjim kotačima. Većina ipak zbog vrste svog invaliditeta to ne može.
Prelazak dugih dionica glavnih cesta uglavnom je zamišljen kroz podvožnjake koji su „prilagođeni“ potpuno nefunkcionalnim elevatorima, što je valjda i naša najveća sramota. I ako se mene pita, svi smo odgovorni za to. Ili smo bili amateri pa smo greškom podržali nešto za što se trebalo znati da neće funkcionirati, ili smo samo šutjeli/nismo bili dovoljno glasni. Po nekim pričama bačeno je oko 20 milijuna kuna u vjetar. 20 milijuna kuna poreznih obveznika. Na račun „osoba s invaliditetom“, kojima to apsolutno ne pomaže. Dok sam ovo fotografirao, lijevo od toga majka je tražila pomoć prolaznika da bi prenijela dijete u kolicima po stepenicama. Elevator izgleda kao iz nekog post-apokalitičnog filma. Sve u svemu, snađi se druže, vozi auto i zagađuj ili imaj sreće i ubaci se u kombi ako uspiješ. Slična priča slijedi nam uskoro s „prilagodbama“ tramvaja.
Nažalost.
Iskorištavam ovu priliku da naglasim da sve slične probleme možete prijaviti OVDJE.
Autor: Denis Marijon