Izv. prof. art., mr. sc. Sanja Bencetić sa studija dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na konferenciji “Pristupačni turizam/Inkluzivni turizam-Održivi turizam” održala je predavanje „Inkluzivna pristupačnost”. Tijekom izlaganja Bencetić je stavila naglasak na činjenicu da rješenja koja su od koristi osobama s invaliditetom, mogu biti korisna i drugim sudionicima u društvu.
Rampe pri ulazu u zgrade koji su od koristi osobama u kolicima, ali i roditeljima s djecom u dječjim kolicima, zatim kupaonice koje su prilagođene osobama u kolicima mogu biti jednako korisne i ostatku obitelji tek su od nekih primjera koji su navedeni u izlaganju. Zanimljiv je i primjer senzornog igrališta prilagođenog djeci s autizmom kojeg koriste i ostala djeca bez teškoća čime se istovremeno pospješuje i socijalna inkluzija.
U prezentaciji prof. Bencetić i prof. Njegovanović o inkluzivnom dizajnu, opisane su značajke inkluzivnog i univerzalnog dizajna. Osnovni cilj inkluzivnog pristupa dizajnu navodi se povećanje broja korisnika nekog proizvoda ili usluge, tj. uključivanje najvećeg mogućeg broja ljudi, bez ugrožavanja poslovne dobiti ili zadovoljstva korisnika. Fokus pristupa nije samo na dobi ili invaliditetu korisnika, već inkluziji (uključivanju) na socijalnoj razini te na postizanju širokog spektra proizvoda i usluga koji zajedno zadovoljavaju cijelu ljudsku populaciju bez stigmatizacije.
Prema Britanskom vijeću za dizajn (Design Council) inkluzivni dizajn treba imati značajke inkluzivnosti i prikladnosti, što bi značilo da rješenje mogu upotrebljavati svi sigurno, lako i s dostojanstvom te uz to uzimati u obzir iskazane želje i potrebe ljudi. Nadalje, inkluzivni dizajn treba biti prilagodljiv i ne zahtjevan na način da jedno rješenje mogu upotrebljavati različiti ljudi na različite načine te da se može upotrebljavati bez previše napora. Da bi dizajn bio inkluzivan, on također treba biti sveobuhvatan (za sve ljude bez obzira na dob, spol, pokretnost, rasu i okolnosti), dostupan (bez prepreka koje određenim osobama onemogućuju upotrebu) i realan (tako da nudi više rješenja i prepoznaje kako jedno rješenje ne mora biti upotrebljivo svima).
Nadalje, važno je istaknuti da su usmjerenost korisnicima (user centered), uvažavanje razlika u populaciji (population aware) te poslovna orijentiranost (business focused) tri temeljne značajke procesa inkluzivnog dizajna. Iz tog procesa proizlaze funkcionalnost, korisnost, poželjnost i isplativost kao četiri temeljne značajke rješenja. Podsjetimo, univerzalni dizajn je dizajn zgrada, proizvoda i okoline koji su dostupni svim ljudima bez obzira na dob, invaliditet ili druge čimbenike. Uklanja uobičajene prepreke sudjelovanju, stvarajući predmete i okolinu koje može upotrebljavati najveći mogući broj ljudi.
S obzirom na to, univerzalni dizajn se drži sedam načela. On treba imati pravednu upotrebu, što bi značilo da dizajn treba biti koristan i tržišno dostupan ljudima s različitim sposobnostima. Nadalje, univerzalni dizajn treba imati prilagodljivu upotrebu, odnosno prilagođavati se širokom rasponu individualnih preferencija i sposobnosti. Univerzalni dizajn treba imati jednostavnu i intuitivnu upotrebu (način na koji se dizajn upotrebljava lako je razumjeti bez obzira na korisnikovo iskustvo, znanje, jezične vještine ili postojeću razinu koncentracije) te uočljive informacije, to jest, treba učinkovito prenositi potrebne informacije korisniku bez obzira na uvjete okoline ili senzorne sposobnosti korisnika.
Važno je istaknuti i toleranciju pogrešaka kao načelo univerzalnog dizajna, što bi značilo da dizajn minimizira opasnosti i štetne posljedice slučajnih ili nenamjernih radnji. Mali fizički napor (učinkovito i udobno upotrebljavanje dizajna uz minimalan umor) te odgovarajuća veličina i prostor za pristup i upotrebu bez obzira na veličinu tijela, držanje ili pokretljivost korisnika načela su univerzalnog dizajna koje također treba uzimati u obzir prilikom pronalaska najpovoljnijih rješenja za dizajn okoline i proizvoda.
Autorica: Lucia Ćorić
