Podsjetimo, kampanja je održana 13. put, a odnosi se na period od Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama (25. studenoga) do Međunarodnog dana ljudskih prava (10. prosinca). Na Okruglom stolu je istaknuto da se ljudska prava krše svakoga dana, iako svaki čovjek ljudska prava stječe rođenjem i ne bi mu se smjela oduzimati.
O univerzalnosti ljudskih prava, Eleanor Roosevelt je govorila: „Gdje naposljetku počinju univerzalna ljudska prava? U malim mjestima, blizu doma – tako neposrednim i tako malim da se ne mogu vidjeti ni na jednoj karti svijeta. Međutim, to je svijet pojedinca; susjedstvo u kojem živi; škola ili fakultet koji pohađa; tvornica, farma ili ured u kojem radi. To su mjesta gdje svaki muškarac, žena i dijete traže jednaku pravdu, jednake mogućnosti, jednako dostojanstvo bez diskriminacije. Ako ta prava ne znače ništa tamo, malo znače bilo gdje drugdje. Ako ih udruženim nastojanjima građana nećemo štititi kod kuće, uzalud ćemo tražiti napredak u širem svijetu.“
No, za ovo bi građanska svijest bi trebala biti više probuđena, da reagiramo na nasilje kada znamo da se ono događa, na način da pomognemo i zaštitimo osobu. Kao primjer nasilja, koje se kod osoba s invaliditetom nerijetko događa na perfidan način, navedene su svakodnevne situacije kada se zanemaruju potrebe osobe s invaliditetom te se time vrijeđa njezino dostojanstvo. Upravo su takve situacije prikazane u filmu „Obiteljskom nasilju – NE i NE“, čiji je cilj osvijestiti građane o različitim oblicima nasilja nad osobama s invaliditetom. Pri tome, naravno, nasilnici nisu samo muškarci, niti su žrtve nasilja samo žene, postoje različite situacije.
Nasilje je, stoga, ne samo osobni problem, nego i obiteljski problem, ali i problem društva u cjelini. Na taj problem SOIH dugi niz godina odgovara kroz funkcioniranje SOS telefona za žene s invaliditetom žrtve nasilja (0800 300 200). Službeni podaci pokazuju da se u 2023. godini na navedeni telefon javila 41 osoba. Prema vrstama nasilja, u ovim je slučajevima bilo dominantno psihičko nasilje, zatim tjelesno, ekonomsko i seksualno. Ukupan broj javljanja na SOS telefon za žene žrtve nasilja bio je 245. Kod žena s invaliditetom žrtava nasilja, jedan oblik invaliditeta se posebno izdvaja, a to je „ne činjenje ništa“, u trenutku kada žena s invaliditetom ima određenu potrebu i potpuno je ovisna o tuđoj pomoći i njezi.
Za kraj, podsjetimo: u slučaju nasilja u obitelji, žrtva nasilje u obitelji može prijaviti policijskoj postaji, Državnom odvjetništvu ili Centru za socijalnu skrb, a pomoć ženama žrtvama nasilja pružaju i organizacije civilnoga društva.
