Peti online okrugli stol “Digitalna pristupačnost od zakona do prakse” bio je prilika da svi zainteresirani dionici raspravljaju o primjeni Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora. Okrugli stol organizirali su: Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, u suradnji s Povjerenikom za informiranje, SOIH-om i Državnom školom za javnu upravu. Događaj je moderirala Svjetlana Marijon (udruga Zamisli), članica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO). Sudionici su se složili da je digitalno bez prepreka imperativ, jer je osobama s invaliditetom “zaslon nekog pametnog telefona prozor u svijet”, kako je naglasio Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom. “Nema uspješnog digitalnog društva ako svi građani nisu u njega uključeni”, naglasila je Lidija Suman iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
Strategija digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032. godine trebala bi doprinijeti tome. Kako bi se prilagodile web stranice tijela javne vlasti, ključna je edukacija o digitalnoj pristupačnosti. Nedavno istraživanje Povjerenika za informiranje pokazalo je da je više od 86% tijela objavilo izjavu o pristupačnosti. Nadalje, gotovo 40% navelo je da digitalna pristupačnost tim tijelima predstavlja nerazmjerno opterećenje. No, kvaliteta te procjene je upitna s obzirom na to da su ispitivanje provodili zaposlenici koji rade u tim institucijama, a također nije detaljno navedeno kojim su se smjernicama i standardima koristili. Zaključno,75,70 % smatra da njihovo tijelo uglavnom ili u potpunosti osigurava digitalnu pristupačnost svojih sadržaja.
Sudionici okruglog stola su istaknuli da postoji značajna razlika ovisno o tome jesu li digitalnu pristupačnost provjeravali automatizirani alati ili same osobe s invaliditetom. Pritom je potrebno „postići ravnotežu između normativnog okvira i pristupačnosti te poštivanja prava osoba s invaliditetom“, smatra Mario Burek iz Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom te predlaže uključivanje osoba s invaliditetom u testiranja za unapređenje digitalne pristupačnosti.
Bruno Tot (iz Hrvatskog saveza slijepih) kao najčešće pogreške pristupačnosti mrežnih stranica naveo je: nedostatak poveznica za preskakanje na sadržaj te činjenicu da se nastoji masovno proizvesti pristupačan sadržaj. Tot dodaje da neki alati za pristupačnost ne funkcioniraju ispravno, zbog čega je potreban individualan pristup i ručna provjera stručnjaka. Bruno Tot svoje je izlaganje završio praktičnim savjetom za osiguravanje pristupačnosti PDF dokumenata: “Izvozite dokumente iz Worda u PDF, a uz PDF pošaljite i Word dokument.”, savjetovao je.
Dijana Vincek (iz Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih) napomenula je da gluhe i nagluhe osobe (gotovo) nikada ne dobiju potpunu informaciju. Potpuna prilagodba sadržaja za njih podrazumijeva postojanje prijevoda na hrvatski znakovni jezik (HZJ), ali i titlova, što je rijedak slučaj. Svakodnevna prepreka u komunikaciji je ograničeni internet, što gluhe i nagluhe sputava u korištenju video poziva.
U drugom dijelu okruglog stola, izlagači su predstavljali primjere projekata dobre prakse u području digitalne pristupačnosti. Govoreći o projektu “Building Digital Education Environment for Learners with Special Education Needs”, izv. prof. dr. sc. Sonja Alimović s Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta naglasila je važnost personaliziranog pristupa učenja i poučavanja, budući da nije svaka metoda dobra svakome. Stipo Margić (iz udruge Liberato) predstavio je Liberato Map, aplikaciju koja sadrži detaljne informacije o stupnju pristupačnosti objekata, turističkih atrakcija i parkirališnih mjesta. Liberato Map prikazuje više od 1500 lokacija u 12 gradova, a do sada je zaprimljeno više od 200 000 web zahtjeva ljudi koji su pristupili aplikaciji.
Maja Štahan (iz Udruge za podršku žrtvama i svjedocima kaznenih djela i prekršaja) govorila je o projektu Chat for Victims čiji je krajnji cilj uspostava funkcionalne live chat usluge prilagođene osobama s invaliditetom. Nikola Rundek (iz COO-a “Vinko Bek”) prikazao je izazove gluhoslijepih osoba u digitalnom svijetu. Digitalni sadržaj često je pristupačan za govorne jedinice, no njegov prikaz u Braillevom retku je nejasan, navodi Rundek. Napomenuo je da svaka gluhoslijepa osoba ima drugačije potrebe za pristupačnošću u odnosu na drugu gluhoslijepu osobu te da su oštećenja koja imaju progresivna.
U ime Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, Katarina Strunjak govorila je o svom istraživanju pristupačnosti mrežnih stranica. Navela je pozitivne i negativne primjere digitalne pristupačnosti. Strunjak je također izložila prijedloge za napredak: mogućnost glasovnih naredbi; smanjenje sigurnosnih opcija ograničenih vremenom; više opcija za prilagodbu; sažetost sadržaja, bez razvlačenja ili preklapanja teksta.
