Prilikama za učenje i radnu aktivaciju protiv siromaštva i socijalne isključenosti

"Modeli socijalnog uključivanja i radne aktivacije teže zapošljivih skupina građana" naziv je konferencije koju je 15. i 16. listopada organizirao Grad Zagreb, Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom.

Iza ovog kompliciranog naziva krije se pokušaj dijaloga i rješavanja kompleksnog i vrlo životnog problema: zbog specifičnih prepreka ranjive skupine društva teže se uključuju na tržište rada i teže ostvaruju socijalne interakcije. Jedna od dugoročnih posljedica toga je i njihov povećan rizik od siromaštva, zbog čega je ova konferencija povezana s obilježavanjem Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Govoreći o zapošljavanju osoba s invaliditetom i uključivanju ranjivih skupina na tržištu rada, državni tajnik iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ivan Vidiš istaknuo je da preko 70 tisuća ljudi koji spadaju u ranjivu skupinu nije završilo srednju školu i nezaposleni su dvije godine. “Oni nisu problem, nego rješenje i mogu dati doprinos”, zaključio je Vidiš. Pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, dr.sc. Lora Vidović, rekla je da je ove godine Europska komisija proglasila Grad Zagreb – Europskom prijestolnicom uključivosti i raznolikosti. “Stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj je oko 20%, a u Zagrebu je obično pola od toga, ali prošle godine je porasla za 1%.” Dr. sc Vidović je dodala da su, u kontekstu zapošljavanja najranjivije skupine: osobe s invaliditetom, žene žrtve nasilja te (donedavno) žene općenito.

Lakšem zapošljavanju i socijalnom uključivanju uvelike može doprinijeti cjeloživotno učenje koje je “puno više od obrazovanja”, kaže dr.sc. Tihomir Žiljak, a kao dodatne koristi navodi samopouzdanje, razvoj svijesti i više socijalnih kontakata. Dobrobiti cjeloživotnog učenja izuzetno su važne za aktivaciju, primjerice osoba s invaliditetom, od kojih 50% ima završenu samo osnovnu školu. No, Hrvoje Josip Balen iz Algebre naglašava da ranjivim skupinama nije potreban poseban pristup, već da “s ljudima treba funkcionirati kao sa ljudima”. U prilog tome govori i ključna poruka Romane Galić, zamjenice pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom koja je u svom izlaganju naglasila da su zaposlenici snaga svake organizacije. “Jedino ljudi mogu pružiti kvalitetnu socijalnu uslugu, nikakva tehnologija to ne može nadomjestiti. Potrebno je apelirati na poslodavce da je briga o ranjivim skupinama, kao i integracija stranih radnika važan segment kulture poslovanja.”, zaključila je dr. sc. Galić.

FOTO: Prepreke uključivanju u obrazovanje, iz izlaganja dr.sc. Tihomira Žiljka / Savez SUMSI

O osobnim iskustvima rada i zapošljavanja teže zapošljivih skupina građana u panel raspravi održanoj prvi dan govorili su: Denis Marijon (Hrvatski savez udruga za mlade i studente s invaliditetom SUMSI), Ivana Kalogjera i Dijana Boranić (Udruga “Nismo same”) te Doria Jukić (stručnjakinja iz Doma “Duga Zagreb”). “Važno je da postoji sustav (ZOSI) koji daje poticaje za zapošljavanje osoba s invaliditetom, ali i prilagodbe radnog mjesta. Postoje poticaji koji će nivelirati te nedostatke, ono što osoba s invaliditetom realno zbog svog invaliditeta ne može odraditi.”, rekao je Denis Marijon.

“Mi se u udruzi na tjednoj bazi susrećemo s ljudima koji su usred liječenja ostali bez posla, i to od visokih menadžerskih funkcija do ljudi koji su radili na određeno vrijeme. Osim gubitka posla, velik problem povratka na posao jest i taj što mnogi ljudi ne mogu više raditi one poslove koje su radili prije dijagnoze. Tu nemamo razvijen sustav kakav ima zapadna Europa.“, kaže Ivana Kalogjera, koja je i sama ostala bez posla usred ciklusa kemoterapija. Svoje iskustvo podijelila je i Dijana Boranić, opisujući kako ju je nakon dvije godine liječenja na radnom stolu dočekao samo papir koji potvrđuje da je dobila otkaz. „U trenutku dijagnoze fokusirani ste na to da preživite i da budete dobro, ali nakon toga susreću sa zidom stigmatizacije okoline i poslodavaca”. Doria Jukić rekla je da postoje višestruke prepreke s kojima se žene žrtve nasilja susreću pri uključivanju na tržište rada, a odnose se na nedovršeno obrazovanje, nisku razinu financijske i digitalne pismenosti te nedostatak socijalne podrške. Panelisti se slažu da su osnaživanje i edukacije dobar put prevladavanja svih ovih izazova, bilo na način da se financira nastavak ili dodatno obrazovanje ranjivih skupina, bilo na način da se poslodavce educira kako ih uključiti u radne procese, bilo kampanjama poput „Imam rak – imam pravo na rad!“.

FOTO: Sudionici panela o iskustvima rada i zapošljavanja teže zapošljivih / Marko Lopac

Drugog dana konferencije razmjena znanja i iskustva o cjeloživotnom učenju i razvoju vještina te o njihovoj ulozi u integraciji na tržište rada i socijalnom uključivanju osoba izloženih riziku od siromaštva nastavljena je izlaganjima iz perspektive poslodavaca. Zorana Uzelac Bošnjak, iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom istaknula je važnost sveobuhvatne potpore korisnicima koji se uključuju na tržište rada, što je objasnila na primjeru komunikacijskih prepreka s kojima se susreću gluhe osobe kada idu na razgovor za posao. Dražen Dodig, predstavnik Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iznio je statistike da je prošle godine preko mjera HZZ-a zaposleno ukupno 27 400 osoba, od čega nešto više od 5 tisuća u Zagrebu. Dodig je spomenuo i podatak da je u Zagrebu ukupno oko 10 i pol tisuća nezaposlenih, od čega su 2100 osobe s invaliditetom. Antonio Matković, iz Instituta za razvoj tržišta rada, u svom je izlaganju istaknuo važnost usklađivanja obrazovanja, tržišta rada i javnih politika. Upozorio je da većina učenika završnih razreda osnovne i srednje škole ne dobiva profesionalnu orijentaciju koja bi im olakšala odluku o daljnjem školovanju ili odabiru zanimanja.

Iskustva poslodavaca i organizacija koje zapošljavaju teže zapošljive skupine u panelu su podijelile: Sanja Major (ustanova URIHO-a), Karolina Kraljić (Zadruga HUMANA NOVA), Sandra Miletić Škopac (ZVIJEZDA plus d.o.o.), Željka Pleše (PIK Vrbovec plus d.o.o.) i Dijana Kalinić (Imex Banka). Iako rade u potpuno drugačijim kontekstima, a zaposlenici tvrtki i organizacija su različitog profila, panelistice su se složile da su najbitnije stručne kompetencije i individualan pristup svakom zaposleniku, kao i edukacija svih zaposlenika o predrasudama i stereotipima prema ranjivim skupinama. U tom smislu početak prilagodbe na rad je najzahtjevniji. Rad svakom čovjeku donosi samoaktualizaciju. Da bi radni proces bio moguć, zaposleniku je potrebno osigurati odgovarajuću podršku i prilagodbu radnog mjesta.

FOTO: Panel o iskustvima poslodavaca / Marko Lopac

U raspravu koja je uslijedila uključio se i Roman Baštijan (Savez SUMSI) koji je rekao: „Invaliditet nastaje u interakciji nekakvog stanja osobe sa okolinom. Što je okolina prilagođenija toj osobi, invaliditet je u neku ruku manji. (…) Jedno je zapošljavati osobe s invaliditetom samo da budu zaposlene, a drugo je pretvarati organizacije u potpuno uključive organizacije, koje će imati nekakvu dugoročnu stabilnost, potencijalno ostvarivati dodatnu vrijednost i svojim primjerom stvarati prilike za sve osobe s invaliditetom i ostale osobe sa smanjenom zapošljivošću.“.

Podijeli:

Ostale novosti

Skip to content