Poznato je, predrasude počinju neznanjem. U društvu koje teži maksimalnoj produktivnosti, novinari su osobe koje moraju biti spremne na sve i znati sve o svemu. Ili se barem praviti da znaju, dok neki njihov uradak ne pokaže suprotno. A kada pogriješe (p)ostaju “univerzalne neznalice”.
U želji da što vjerodostojnije prenesu informacije sa događaja čiji su akteri (i) gluhoslijepe osobe, novinari okupljeni u DODIR-u slušali su o načinu ophođenja s gluhoslijepim osobama i dobili praktične savjete:
- sastanak treba najaviti na vrijeme;
- tijekom sastanka, gluhoslijepa osoba treba biti na dobro osvijetljenu mjestu, a prevoditelju mjesto uz gluhoslijepu osobu;
- treba komunicirati s gluhoslijepom osobom, a ne s prevoditelj/icom za gluhoslijepe.
Razotkrivajući zablude o gluhosljepoći, Nives Zemba (voditeljica radionice) najprije je govorila o zabludi da gluhosljepoća podrazumijeva potpuni nedostatak vida ili sluha. “Mnogi ljudi koji su gluhoslijepi imaju određene ostatke vida i / ili sluha, ali kombinirano oštećenje vida i sluha neće na sve jednako utjecati.”, naglasila je Zemba. Dodala je da ne koriste sve gluhoslijepe osobe crveno – bijeli štap te da gluhoslijepe osobe mogu koristiti telefon.
Tijekom interakcije s gluhoslijepom osobom, sugovornici često nisu sigurni ponašaju li se prikladno i prenose li poruke na dobar način. To je često slučaj i u komunikaciji s osobama koje imaju bilo koju vrstu invaliditeta. Rješenje je uvijek isto: ne opterećivati se samim sobom. Uostalom, prevoditelj za gluhoslijepe vas može upozoriti da usporite, zamoliti vas da ponovite neku riječ ili rečenicu, ili će vas zamoliti da nešto dodatno pojasnite.
Naravno, najviše zamki krije se u korištenju terminologije. Točnije, najčešće pogriješimo, primjerice, upotrebljavajući izraz “Gluhonijeme osobe”. Ispravni izrazi koje treba koristiti su: “osobe oštećena sluha”; “g/Gluhe osobe”; “nagluhe osobe” i “dijete s gluhoćom/gluho dijete”.
Ova radionica dio je kampanje “Informacije, bez manipulacije” čiji je cilj povećanje medijske pismenosti o izazovima s kojima se u svijetu informiranja susreću gluhoslijepe osobe. U praktičnom dijelu radionice, sudionici su (koristeći simulacijske naočale i slušalice) imali priliku steći dojam kako vide, čuju i kreću se gluhoslijepe osobe. Hrvatski savez gluhoslijepih osoba DODIR ovu je radionicu organizirao uz komunikacijsku podršku Light komunikacija, a preko javnog poziva “Komunikacijska podrška društveno korisnim programima udruga” Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske udruge za odnose s javnošću.
