Priče koje u mnogo toga nisu drugačije, jer se svi poduzetnici podjednako moraju boriti za svoj položaj na tržištu, a moraju se i sukobljavati s birokracijom; propisima koje lijepo zvuče i prikupljanjem papira potrebnih da bi se propisi zadovoljili.
Postoje poticaji koji bi tu avanturu trebali učiniti lakše dostižnom, no na putu u poduzetništvo mnogi zapnu još na početku. Albina Žnidar, samozaposlena osoba s invaliditetom, odlučila je pokušati i – uspjela. Poduzetnica je već deset godina. Iako svoj fokus stavlja na želju i volju, a ne na invaliditet, ipak kaže da nejednakost u poduzetništvu postoji kod sklapanja poslova. Dobra ideja nije dovoljna, potrebno je voljeti ono što radiš i biti uporan. Poslovni partneri, jednako kao i poslodavci, a i cijelo društvo, ponekad sumnjaju hoće li osoba s invaliditetom moći odraditi dogovoreni posao na kvalitetan način. Zbog toga se osobe s invaliditetom teže od ostalih odlučuju na poduzetništvo, ali i općenito teže dolaze do posla na otvorenom tržištu rada.
Ideju kako to promijeniti razvila je Maria Tomić Preiner, kroz projekt “Inkluzivna drugačija strana poduzetništva”, kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Po zanimanju psihologinja i socijalna radnica, Tomić Preiner će kroz projekt pokušati pomoći osobama s invaliditetom da dođu do zaposlenja koje je u skladu s njihovim željama i sposobnostima. Tako će mladi s invaliditetom izbjeći različita “tapšanja po ramenu” okoline, koja mnoge snove zaustavi rečenicom: “Bitno je da nešto radiš.” Naravno, isto doživljavaju i osobe koje nemaju invaliditet, a posebno mladi, posebno u trenutku kada su nezaposleni. Često ostanu u dvojbi: pokušati slijediti svoj san ili pasivno odabrati sigurnost?
Okrugli stol “Samozapošljavanje osoba s invaliditetom”, jučer održan na Studijskom centru socijalnog rada, prikazao je dobre i loše strane samozapošljavanja, no pozitivne poduzetničke priče pokazuju da je ta avantura moguća. Poticaj da pokušaju čulo je, nažalost, malo prisutnih na okruglom stolu koji su organizirale studentice socijalnog rada. Bježe li mladi od pozitivnih priča, jer se ne usude pokušati? Ako je tako, onda diskriminacija nije samo prisutna kada drugačije od sebe gledamo na krivi način, već i kada sami sebi uskraćujemo prilike za ostvarivanje snova.
Autorica: Ivona Šeparović
