Što (pre)uzeti iz 2020.?

Za 2020. godinu mnogi žele da završi čim prije. Bila je puno (neugodnih) iznenađenja, događale su se stvari koje nikako nismo mogli ni zamisliti, a uvjeti života mnogima su se pogoršali i kao da jedva čekaju da ova godina završi, vjerujući da će iduća godina biti bolja. Ipak, logično je zapitati se: "Što je ono dobro što možemo preuzeti iz 2020. godine i ponijeti u sljedeću?".

Prva stvar koju ćemo moći ponijeti kao pozitivnu je zahvalnost. Mnogi od nas naučili su biti zahvalni za stvari koje smo donedavno podrazumijevali, poput razgovora s prijateljem “u četiri oka”, kave u kafiću ili filma u kinu. Trenutno se s nostalgijom sjećamo vremena kada smo ove aktivnosti smatrali toliko uobičajenima, da bismo ih vrlo često zapostavljali, pod “opravdanom” izlikom da nemamo vremena. Mnoge osobe s invaliditetom po ovom se pitanju osjećaju više izoliranima nego ikada prije, a manjak kretanja možda je dodatno zakomplicirao njihovo zdravstveno stanje. Zbog svega toga, podršku obitelji koja im je i inače na raspolaganju, gledaju sa više zahvalnosti.

Druga stvar je rad od kuće. Oni koji su svoj posao mogli prilagoditi radnim uvjetima, cijene činjenicu da i u novim uvjetima imaju priliku raditi. Pandemija koronavirusa mnoge je prisilila na rad od kuće. Rad od kuće nekima odgovara, a nekima ne, no mnogi bi ga naveli kao pozitivnu posljedicu borbe s pandemijom. To se posebno odnosi na osobe s invaliditetom, koje sada ne moraju toliko često kombinirati opcije prijevoza od mjesta A do mjesta B, niti se suočavati sa (ne)pristupačnošću zgrada. Naprotiv, osobe s invaliditetom sada puno više stvari mogu odraditi iz udobnosti svog doma, odnosno prostora koji dobro poznaju.

Treća pozitivna stvar iz 2020. koju vrijedi ponijeti u 2021. godinu svakako je digitalizacija. Mnoge stvari zbog kojih ste ranije morali obilaziti šaltere, danas su vam na dohvat ruke. Dokumente dobivate u PDF-u nakon samo nekoliko klikova mišem. Papirologija se smanjila, što je značajno ubrzalo mnoge procese. Osobe s invaliditetom u tom smislu ne moraju organizirati prijevoz i/ili pratnju za odlazak u neku instituciju po službeni dokument. Sada mogu sve riješiti same, dovoljno im je tek nekoliko klikova mišem.

Četvrta stvar koju ću ovdje spomenuti jest izlazak iz kuće. Da, znam, bili su nam potrebni ekstremni uvjeti da bismo naučili cijeniti posve običan izlazak na zrak. Odjednom češće imamo želju prošetati, a toj želji vjerojatno doprinose svježa sjećanja na vrijeme kada šetati nipošto nismo smjeli. Preporuka je i sada da se krećemo što manje, zato još uvijek svaki korak na svježem zraku cijenimo više nego prošle godine. Izlazak iz kuće osobe s invaliditetom danas cijene više nego ikada, jer su ti izlasci „tehnički“ kompliciraniji pa osobe s invaliditetom ponekad i više od tjedan dana provedu bez izloženosti vanjskoj svjetlosti.

Peta stvar koju smo kao pojedinci naučili cijeniti je socijalna interakcija putem platformi; ZOOM-a, Teamsa ili nečeg trećeg. Nekad ranije zazirali smo od video poziva i odgađali razgovore za “kad se jednom vidimo na kavi, uživo”. Danas organiziramo virtualna druženja, pojedinačna i grupna, sretni što smo ih konačno “otkrili”. Osobe s invaliditetom najviše osjete tu prednost, jer „tehnička“ ograničenja više ne utječu na njihov društveni život.

Šesta stvar, zadnja na ovom popisu, za mene je održavanje sportskih natjecanja bez publike. Koliko god to ružno i nestvarno zvučalo, za sve sportaše i ljubitelje sporta pozitivna je stvar što se, unatoč ograničenjima okupljanja, neka sportska natjecanja ipak održavaju, ali bez publike. U početku se činilo da utakmice u praznim dvoranama nemaju baš nikakvog smisla, ali ljudi su se na to priviknuli i sada svejedno uživaju. Osobe s invaliditetom također imaju veće mogućnosti pristupa sportskim događajima, jer su prijenosi preko interneta dostupniji nego u vrijeme kada se na utakmice moglo ići uživo.

Prihvaćanje svega ovoga za svako je društvo bilo veliki izazov. Mnoge od stvari sa ovog popisa neki ljudi ni danas ne bi uvrstili u pozitivne promjene, jer ih vide negativno. Osobno sam odlučila te stvari gledati kao pozitivne, jer pokazuju globalnu prilagodljivost čovječanstva, čija je želja za opstankom i povezivanjem veća od svih ograničenja. Osobe s invaliditetom u tome nisu iznimka. Upravo zato svi se veselimo značajno drugačijim blagdanima od onih na koje smo navikli. Potajno želimo da iduće godine u isto vrijeme većina stvari bude “po starom”. Do tad, odgovorno živimo u sadašnjosti i s nadom gledamo prema budućnosti.

Neka nam je svima sretna 2021. godina!

Autorica: Ivona Šeparović*

*Napomena: Stavovi izneseni u komentaru osobni su stav autorice i ne odražavaju nužno stav Saveza SUMSI 

Podijeli:

Ostale novosti

Hodalica – 13. ožujka 2025.

U emisiji je gostovao Denis Marijon, predsjednik Hrvatskog saveza udruga za mlade i studente s invaliditetom SUMSI. Razgovarali smo o “Odmori OSI2” i ostalim projektima i programima Saveza SUMSI.

Hodalica – 6. ožujka 2025.

U emisiji je gostovao Ivan Budak, član Udruge “Put u život – PUŽ”. Razgovarali smo o podcastu “Two Wheelchairs, two walking friends” i ostalim aktivnostima tijekom 30 godina djelovanja udruge PUŽ.

Skip to content