Pravobraniteljica Slonjšak je u uvodnom dijelu obrazložila razloge za održavanje ovog stručnog skupa naglasivši kako je pitanje uključivanja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u obrazovanje na svim razinama, pa tako i na razini visokog obrazovanja, od velike važnosti za svako društvo. Naglasila je kako se tim pitanjima u radu Ureda kojeg je na čelu pridaje velika pozornost od samog početka, od 2009. godine. Ukazala je na glavne probleme osoba s invaliditetom koji su: velika neujednačenost u postupanju prema pitanjima studenata s invaliditetom, nepostojanje zajedničke definicije tko su studenti s invaliditetom, pa sve do teškoća u vođenju evidencije, dostupnosti prilagodbi kao i načinu njihovog ostvarivanja te prostorne i informacijsko-komunikacijske pristupačnosti, odnosno nepristupačnosti fakulteta u cijelosti, pojedinih katova, prostorija i sanitarnih čvorova kao i na potrebu za edukacijom nastavnog i nenastavnog osoblja te i većim normativnim reguliranjem odnosno definiranjem temeljnih pitanja zakonskim i podzakonskim aktima.
Također je sa žalošću ustvrdila kako u praksi prilagodba i dalje ovisi o dobroj volji profesora, studenti ne znaju na što imaju ili nemaju pravo, jer jedni i drugi ponekad smatraju da je rješenje oslobađanje od izvođenja pojedinih zadataka kao oblik prilagodbe koji koristi.
Studentima je problem needuciranost i nerazumijevanje osoblja i manjak asistenata u nastavi te su također naglasili dugu proceduru rješavanja prilagodbi, previše papirologije, administracije, sporost i da je glavni problem asistencija u studentskom domu, pitanje prijevoza studenata na fakultet, a naglasili su i pristupačnost fakulteta. Predložila je žurno donošenje Zakona o osobnom asistentu, veća prava i za one s disleksijom i disgrafijom ili nekim oblikom psihičke teškoće, jer većina ljudi ne smatra to nekom preprekom za obavljanje redovnih obveza pa često navode da nemaju razumijevanja za takve osobe.
U nastavku je Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović istaknuo kako je posebno važno dati punu podršku svim aktivnostima koje vode traženju rješenja za osiguravanje ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava osoba s invaliditetom te ustvrdio kako država mora jamčiti ostvarenje tih prava te osigurati da osobe s invaliditetom grade svoj život u jednakosti i da zajedno moramo stvoriti uvjete za jednake mogućnosti kako bi osobe s invaliditetom mogle dati svoj puni doprinos. Ustvrdio je kako je siguran kako bi tako bili bolje društvo te da i on kao i mi želi društvo bez prepreka i bez stereotipa, no do toga nećemo doći bez obrazovanja koje uključuje svakoga i koje podrazumijeva pristupačnost svakome. Istaknuo je da pod time ne misli samo na pristupačnost u fizičkom smislu već i na razumnu prilagodbu.
Stipe Margić, student s invaliditetom sa Sveučilišta u Splitu istaknuo je kako studira na Odjelu za stručne studije, informacijsku tehnologiju i da ima odličnu komunikaciju sa Sveučilištem te kako je prošle godine dobio rektorovu nagradu. Zajedno s nekoliko kolega osmislio je prvu interaktivnu mapu na području RH, gdje bi svi mogli vidjeti koja su mjesta dostupna za osobe s invaliditetom. Odlučio je početkom akademske godine kandidirati se za voditelja studentskog zbora kako bi pomogao ne samo studentima s invaliditetom nego općenito da se što bolje snađu na fakultetu, da im bude odlično studirati, a ne da to bude ogromni teret, te se nada da će to i postići. Naglasio je da od svojih prava koristi jedino produženo vrijeme pisanja ispita te kako smatra da bez obzira na invaliditet mora izvršavati sve obveze kao i drugi studenti.
Svjetlana Marijon, predsjednica Udruge za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom „Zamisli“ sve je srdačno pozdravila i istaknula kako Udruga „Zamisli“ postoji od 2005. godine, a počela je s radom dok su kao studenti primijetili sličnosti i razlike te odlučili napraviti promjenu pokrenuvši 2002. istraživanje o potrebama studenata s invaliditetom. Prije osnivanja udruge imala je priliku upoznati razne državne strukture što joj je pomoglo u daljnjem radu, te je kroz Udrugu osigurala razne oblike podrške osobama s invaliditetom. Naglasila je i kako se mora graditi sustav, inzistirati na procedurama, odlukama koje ćemo svi na isti način primjenjivati, koje će osigurati održivost kako ne bismo ovisili o dobroj volji pojedinca. Istaknula je kako kao udruga nisu zadovoljni jer sredstva koja imaju nisu dostatna, a gubi se u odnosu na neke druge aktivnosti kojim bi se Udruga bavila. Ono što je bitno jest osigurati onoliko sati asistencije koliko je student opterećen s ECTS bodovima.
Tamara Martinac Dorčić, koordinatorica za studente s invaliditetom Sveučilišta u Rijeci rekla je kako je Ured za studente s invaliditetom osnovan 2011. godine te je naglasila kako im je veliki poticaj za rad i općenito za usustavljivanje podrške na razini RH bilo sudjelovanje u Tempus projektu kojeg je nositelj bilo Sveučilište u Zagrebu. Naglasila je kako osim Ureda za studente s invaliditetom u okviru savjetovališnog centra djeluju još dvije jedinice: psihološko savjetovalište i Ured za karijere i kako im je drago da su u takvom susjedstvu jer su u radu sa studentima s invaliditetom prepoznali potrebu za uslugama koje nudi psihološko savjetovalište kroz različite grupe za učenje ili individualna savjetovanja te da mogu i na taj način pomoći onim studentima s invaliditetom kojima je takva vrsta podrške potrebna.
Također je ustvrdila kako je prisutan jedan stanoviti trend povećanja broja studenata s invaliditetom, tako da su jedan dio aktivnosti usmjerili i na pripremu budućih studenata za upis na fakultete.
Sandra Nuždić, voditeljica Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Rijeci, istaknula je kako unutar Ureda postoji savjetovanje, pružanje podrške, edukacija i informiranje te prikupljanje podataka. Bave se individualnim i grupnim savjetovanjem koje postaje sve teže s povećanim brojem studenata, i ustvrdila da je jako važan individualni rad sa studentima kako to pokazuju rezultati istraživanja drugih zemalja, da uglavnom pogotovo u velikim sustavima kao što je to naše Sveučilište u Zagrebu ili neka inozemna velika sveučilišta gdje je broj studenata s određenim teškoćama stvarno velik, studentima tamo nedostaje taj individualni pristup. Primijećeno je da studenti nisu niti upoznati sa svim pravima i mogućnostima potpore koje imaju, primjerice, ako netko od naših studenata zna da ne može voditi bilješke obveza je nastavnika da tim studentima pripremi materijale unaprijed, da im omogući snimanje predavanja diktafonom i slično. Pokušavamo smisliti način da naši studenti budu što samostalniji u akademskom okruženju. Bez Udruge „Zamisli“ koja je nositelj projekta koji se prijavljuje Ministarstvu znanosti i obrazovanja ne bi mogli osigurati podršku našim studentima oštećenog vida, ali i svima onima koji ne mogu manevrirati crnim tiskom prilagođenje literature.
Prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu, istaknuo je kako mu je izuzetno drago što je organiziran ovaj skup te da naše najveće Sveučilište posebno brine o studentima s invaliditetom. Rektor Boras je naglasio kako je za Sveučilište u Zagrebu uključivanje podzastupljenih skupina u visoko obrazovanje jedan od prioriteta, a inače i europskog visoko obrazovnog prostora. Najveći broj studenata u posljednje vrijeme s takozvanim nevidljivim poremećajima, kao što su kronične ili psihičke bolesti te specifične teškoće u učenju, javlja se Uredu radi potrebe za prilagodbom u načinu praćenja nastave i polaganju ispita.
Svoje izlaganje zaključio je konstatacijom kako već 10 godina provode sveučilišni kolegij pod nazivom Vršnjačka potpora studentima s invaliditetom, a koji je dostupan za upis svim studentima koji su upisani na bilo koju sastavnicu, fakultet ili akademiju Sveučilišta na preddiplomskoj i poslijediplomskoj razini studija. „Ne smijemo zaboraviti niti na uslugu 24-satne asistencije u studentskom domu studentima s težim motoričkim poremećajima kojima je potrebna svakodnevna pomoć u zadovoljavanju svakodnevnih životnih, a ne samo akademskih aktivnosti.“
Ministar znanosti i obrazovanja Vlade Republike Hrvatske, Radovan Fuchs istaknuo je kako je civilizacijska odredba ta koja mora i teži tome da osobe s invaliditetom uključi u apsolutnu svakodnevicu života po svim onim kategorijama po kojima može i u prvom redu je to pravo za kvalitetno obrazovanje i za dostupnost obrazovanja u apsolutno svim kategorijama. Sve više i više osoba s invaliditetom uključeno je u visoko obrazovanje što Ministarstvo čini ponosnim. Ustvrdio je kako Hrvatska ima dobar okvir javnih politika za promicanje prava osoba s invaliditetom i to je vidljivo iz zakonodavnih okvira, institucionalne koherentnosti i strateških dokumenata što uključuje i postizanje same inicijative pravobranitelja za osobe s invaliditetom i ta pozicija je od posebnog značaja. Već i samim Zakonom o jedinstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ostvaruju se prava osoba s invaliditetom. Ovakva zakonska odredba sigurno će biti ugrađena u sve buduće inačice i oblike drugih zakona. Ministarstvo pokušava i pravilnicima koji su u nadležnosti urediti uvjete i način obrazovanja i prava redovitih studenata kao npr. subvencionirano stanovanje, prehrana, državne stipendije, unapređenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u RH od 2019. do 2021. godine, kojeg je Vlada usvojila u siječnju 2019. godine.
Ivana Čuković Bakić, prorektorica zagrebačkog sveučilišta rekla je kako je Ured za studente s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu poslužio kao uzor svim drugim sveučilištima s kojima surađuje kroz rektorski zbor i sve druge institucije, a postupnik za prilagodbu nastavnog procesa i polaganja ispita, nastao u suradnji s Nastavnim zavodom dr. Andrija Štampar, je nešto što se može podijeliti sa svim zainteresiranim sveučilištima. Sveučilišta nisu kliničke ustanove i nemaju pravo gledanja dijagnozu određenih kolega studenata s invaliditetom. Kolegica Valentina Novak Žižić je iznimno aktivna, suradna i dostupna svim studentima s invaliditetom. Postoji i ured za zaštitu zdravlja studenata u kojem Sveučilište surađuje s doktoricom Jasenkom Jeličić. Bilo je puno različitih sastanaka svih relevantnih ministarstava i dobili smo pohvalu vezano uz način rada.
Marica Mirić naglasila je kako je presretna jer svjedoči svih petnaest godina djelovanja udruge „Zamisli“, koja je krenula naprednim koracima sa skromnim sredstvima i visokim i sofisticiranim idejama. Zato imamo puno ovih postignuća o kojima je bila riječ. Trebali bi se izraditi protokoli za studente s invaliditetom u vrijeme Covida, odnosno humanitarnih i drugih kriznih situacija jer tako nešto ne postoji. Studenti dobivaju naknade za prijevoz, ali trebali bismo se zapitati mogli li oni koristiti taj prijevoz i je li korisnije djelovati prema državi. Jako je važno u sve gradove uvesti prilagođeni prijevoz kao i raditi na pristupačnosti građevina. Razumna prilagodba mora se primijeniti na svakoj osobi. Voljela bih kad bi u svim obrazovnim institucijama imali više nastavnika s invaliditetom kako bi mogli svjedočiti o mogućnostima i sposobnostima osoba s invaliditetom. Vršnjačka pomoć je po mišljenju Marice Mirić bacanje novaca za Sveučilište, to je više za društveni život studenata s invaliditetom, a na fakultetu je važna osobna asistencija te ju je potrebno osigurati kroz državne i europske projekte.
Autorica: Tena Žužić
