Istražili smo pristupačnost telekomunikacijskih usluga osobama s invaliditetom.
U skoro svim telekomunikacijskim poslovnicama u Zagrebu ulazi su pristupačni osobama s invaliditetom. Najčešće su to novi objekti koji su tako i građeni (poslovnice u shopping centrima itd.). Što se tiče ljubaznosti prodavača i osoblja koji rade u poslovnicama, ljubazni su, a u većoj mjeri i dovoljno stručni da ponude ono što je korisniku i potrebno.
Međutim, da bi korisnik stvarno dobio onu uslugu koja mu je potrebna i on sam treba biti dovoljno informiran o onome što mu treba kao korisniku s invaliditetom.
Na prepreke se nailazi kod razgledavanja proizvoda. Proizvodi se uglavnom nalaze na previsokom položaju da bi ih osobe u kolicima isprobale. Ravnopravan pristup nije im omogućen jer je opis proizvoda okrenut prema stropu i na povišenom je položaju, stoga ga je nemoguće pročitati bez pomoći osobe koja stoji na nogama.
Što se tiče slijepih i slabovidnih osoba, oni po ovom pitanju u potpunosti ovise o sugestijama i objašnjavanju druge osobe. Danas postoje uistinu razna rješenja koja glasovno u strojnom obliku i služe kao asistent u toj situaciji. Takva pomagala se zovu asistivna tehnologija i ukoliko telekomunikacijske tvrtke uistinu svoje usluge žele učiniti dostupnim korisnicima s invaliditetom, trebale bi je koristiti u puno većoj mjeri.
Iz vlastitog iskustva možemo reći da nažalost nisu najažurniji u odgovorima na pitanja postavljenim vezano uz osobe s invaliditetom. Na upit prema jednom operatoru mogu li nam reći što nude za korisnike s invaliditetom, u kolikom opsegu, te kakva im je politika za buduće razdoblje o usluzi, u tjedan dana nismo dobili nikakav odgovor.
Dakle, potrebna je veća transparentnost prema udrugama i samim korisnicima, prvenstveno mislimo na osobe s invaliditetom.
Iako se s pojavom mobilnih aparata gotovo više i ne koriste, želimo spomenuti i javne govornice: one su za ljude u kolicima slabo upotrebljive i to samo za manji dio osoba osoba u kolicima. Slijepe i slabovidne osobe također se vrlo teško koriste ili uopće ne koriste javnim govornicama. Aparati bi trebali biti niži i označeni za slijepe. Ostala populacija osoba s invaliditetom većinom može normalno koristiti ovu uslugu.
Prijedlozi su: više dodataka za telekomunikacijske uređaje koji pomažu osobama s invaliditetom za lakše rukovanje aparatima, više već spomenute asistivne tehnologije i veći fokus na osobama s invaliditetom sa senzornim oštećenjem.
Više kreativnih rješenja za osobe s invaliditetom koje koristi telekomunikacijske usluge u bilo kojem obliku i opsegu; predstaviti usluge i rješenja za osobe s invaliditetom tako da informacije o istima dođu ravnopravno do svakoga kome je pojedina usluga potrebna.
Autor: Neven Tomečak
