Konferenciju je otvorila Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Republike Hrvatske Anka Slonjšak, ustvrdivši kako su osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju kao i njihovi bližnji doista kroz ovu pandemiju pokazali koliko su i prije njihova prava kršena, a nažalost, ova je pandemija još dodatno pokazala te nedostatke u sustavu.
Odnosi se to na osobe s invaliditetom koje žive u vlastitim domovima do onih koje žive u ustanovama, do situacija potrebnih podrški za roditelje kad je u pitanju zdravlje djece s teškoćama u razvoju, od područja rada, nedostupnosti zdravstvenih usluga do nedostatka podrške i socijalnih usluga. Teško je i danas upravo iz razloga što se radi o jednom dugom razdoblju u kojem mnoge osobe s invaliditetom trebaju veliku pomoć, intenzivnu njegu, brigu i podršku, suočavaju se sa situacijom da nemaju ona prava koja trebaju te da se njihova prava teško krše. Posebno se ovo odnosi na osobe koje žive u ustanovama, određenim organiziranim oblicima skrbi. Posljedice će sigurno biti jer se radi o ugrožavanju fizičkog i mentalnog zdravlja, i sve te osobe doživljavaju određene probleme gdje Vladin i nevladin sektor nemaju pravi uvid u stanje što se zapravo događa u obiteljima i u ustanovama.
Postoje pojedinačne pritužbe, međutim one se odnose na daleko veću grupaciju. Te osobe nisu željele vlastitim izborom biti smještene u ustanovu. To je bilo iz razno – raznih razloga, loših uvjeta u samom okruženju i zajednici i njihov odabir doveo je do toga da smo tijekom ljeta kada su građani koji nisu smješteni u ustanovama mirno šetali, odlazili na ljetovanja, na izlete, u posjet obiteljima, oni su imali zabrane i ograničavanja kretanja. Njihova sloboda kretanja je bila uskraćena.
Ured je davao niz preporuka, neke od njih su prihvaćene, a neke nisu te se iz Ureda nadaju da posljedice neće biti velike. Osobe s invaliditetom ne mogu se staviti pod ključ. Osobe s invaliditetom su niske obrazovne strukture, a osobe koje su mlađe životne dobi nemaju niti sredstva za kupnju računala i nemaju interneta. Postoje i ustanove koje su poduzele određene aktivnosti kako bi njihovi korisnici mogli stupiti u kontakt sa svojim bližnjima. Roditelji su preuzeli veliku ulogu u online nastavi. Preporuke Ureda išle su u pravcu da se osobama koje žive u ustanovama organiziraju radionice i sportske aktivnosti. Također nam nedostaju usluge podrške u zajednici. Korona ne smije biti opravdanje za nečinjenje jer je Covid udrugama ukinuo projekte, a drugih sredstava nema.
Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, rekao je kako je dostupnost zdravstva općenito ograničena te da je pandemija pojačala razlike koje sigurno postoje. Neki od primjera su razlike prema pripadnosti, jer nije svejedno gdje živite, jeste li imali univerzalni pristup zdravstvenoj zaštiti. Svi građani Republike Hrvatske nemaju jednakopravni pristup zdravstvenim uslugama. Drugi je problem informatizacije zdravstvenih ustanova, jer sve zdravstvene ustanove nemaju mogućnost informatizacije, a problem je i smještaja djece jer ih njihovi bližnji ne mogu posjećivati. Osobe ne mogu puno dobiti iz sustava jer ne mogu telefonski dobiti svog obiteljskog liječnika, a razlike su od ustanove do ustanove. To je posljedica straha i panike koji se ne može smiriti jer stalno dolaze nove, često konfliktne informacije kako se ponašati, A ni medicinsko osoblje nije u potpunosti sigurno kako treba postupati. Nitko ne provjerava ima li osoba potvrđena zarazom Covid 19 dugoročnih posljedica. Ne postoje pouzdani podaci na temelju kojih bi mogli donijeti konkretne zaključke. Neki bolesnici nisu ni tražili zdravstvenu zaštitu u strahu od zaraze Covidom 19. Nekonzistentnim mjerama i pomiješanim informacijama u društvu se izaziva velik otpor prema svemu tome i problem se banalizira, a mjerama smo stvorili segregirano društvo. Vlada nema mjere za kompenzaciju nastalih problema. Podatak da se broj pacijenata u bolnici Vrapče povećao za 30% dovoljno govori sam za sebe.
Iva Ivšić, članica BRID-a i aktivistkinja u području radnih i socijalnih prava, rekla je kako ovaj problem treba gledati iz više rakursa: radnika i radnica koji su ozbiljno pogođeni ovom pandemijom. Istaknula je da će se fokusirati na one koji rade u sustavu socijalne skrbi. Istraživanje Hrvatske komore medicinskih sestara, provedeno putem društvenih mreža u travnju ove godine u domovima za starije i nemoćne i među zaposlenima u udrugama koje pružaju usluge osobne asistencije osobama s invaliditetom, pokazalo je kako je stanje u tom sektoru izuzetno loše. Zaključeno je da je pandemija otvorila prozor u taj dio. Ispitanici navode manjak kadrova zdravstvenih djelatnika koji emigriraju te ih je i ovako premalo, preopterećeni su, ističu da su pod velikim stresom, da postoji nedostatak zdravstvene opreme, protokola i informacija o ponašanju. Također su im narušavana radnička prava. U jako malom broju udruga djeluje sindikat. Osobni asistenti ostaju ispod radara.
Eli Pijaca Plašić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, rekla je kako su najbolji dio obrazovnog sustava entuzijastični učitelji i nastavnici, a jedan od problema su ranjive skupine. Veliki dio djece u riziku ne pohađa vrtić jer tamo gdje žive nema vrtića. Također, nemaju svi učenici jednake materijalne uvjete za pohađanje nastave na daljinu koja utječe i na njihov socijalni razvoj. Djeca puno gube u socijalnom i mentalnom smislu za vrijeme pandemije, a postoji i sustavan problem neplaniranja unaprijed. Sve više stručnjaka naglašava različite psihosomatske probleme s kojima se učenici suočavaju, a Forum je izdao Vodič za sretan povratak u školu. Republika Hrvatska će morati donijeti Strategiju mentalnog zdravlja jer su djeca i mladi u jako lošem položaju te im je važno pružiti punu podršku.
O ljudskim pravima općenito se premalo govori, a pogotovo u doba ovakve svjetske krize. To bi svakako trebalo promijeniti. Sada je pravo vrijeme da to osvijestimo i iz toga nešto kao društvo naučimo. Ova Covid kriza mogla bi, bez obzira na velika ograničenja i strašne probleme i izazove koje donosi, u mnogočemu biti vrlo poučna za cijelo društvo.
Autorica: Tena Žužić
