Kako bi se riješio ovaj problem, mnogi će savjetovati posjet psihoterapeutu i drugim stručnjacima kojima se možemo obratiti, no ponekad životinje mogu biti učinkovitija terapija od bilo kojeg psihoterapeuta.
Osim pasa danas se u svrhu psihoterapije koriste i druge životinje poput konja, zamoraca, kornjača itd. Iako se o njima toliko ne govori, mačke također mogu biti dobar četveronožni psihoterapeut. „Terapijama kojima asistiraju životinje može se postići veliki uspjeh pogotovo kod liječenja tjeskobe i depresivnog poremećaja“, ističe dr. Arno Deister, šef odijela psihosocijalne medicine u bolnici u njemačkom Itzehoeu i predsjednik njemačkog saveza za psihijatriju, psihoterapiju i psihosomatiku (DGPPN). „Uzrok pozitivnog učinka životinja leži u tome što one nemaju predrasuda i prihvaćaju osobe onakve kakve uistinu jesu“ ističe Deister.
Razlog ovolikog učinka životinja leži u tome što one oslobađaju endorfin koji može pomoći smanjiti stres i cjelokupno mentalno zdravlje. Zamislimo situaciju u kojoj se neki pacijent iz nekog razloga ne želi otvoriti. Isti pacijent će se mnogo brže i lakše otvoriti ukoliko se oko njegovih nogu mota mali i umiljati psić pozivajući svojim umiljatim okicama na igru. Osim svega navedenog, terapija životinjama također može pomoći u razvijanju socijalnih vještina, motoričkih sposobnosti, verbalne komunikacije, spremnost za interakciju s drugima, poboljšanje potpomognutog ili neovisnog kretanja itd. Međutim, ne koriste se životinje samo u terapijama nego i u unaprjeđenju života štićenika domova za starije i ustanova osoba s invaliditetom. Životinje im pomažu u poboljšanju njihova života motivirajući ih i educirajući ih ili im pomažu u rekreaciji. Još jedan važan aspekt korištenja životinja je i podizanje samopouzdanja čineći ih sretnijima i u onim najtežim trenutcima.
S obzirom da od kućnih ljubimaca imam i psa i mačku, mogu reći kako mi ponekad druženje sa životinjama daje osjećaj smirenosti i radosti. Jedna od najljepših stvari je kada me prilikom dolaska s posla ili neke druge aktivnosti dočeka moj pas mašući repom i držeći lopticu u zubima govoreći mi tako da se želi igrati. Kada sam utučen i bezvoljan, igra sa psom mi pomaže kako bih na trenutak zaboravio brige koje me muče te se usredotočio na neke ljepše i sretnije stvari. Kada se ujutro probudim neizostavni ritual mene i mog psa je petominutno maženje i glađenje.
Svog prvog psa sam dobio sa pet godina života. Još dok je moj prvi pas bio s nama, udomio sam još jednoga budući da su mi psi veoma drage i umiljate životinje. Nakon uginuća mog prvog psa, što mi je bilo najstresnije iskustvo te ću se uvijek sjećati svog prvog psa kao zaigranog i umiljatog, još se nikada nije dogodilo da sam bio bez psa, a nadam se da nikada i neće.
Uistinu ne razumijem one ljude kojima životinje smetaju, a još manje razumijem one ljude koji maltretiraju životinje nanoseći im bol. Mislim da na cijelom svijetu nema dovoljno groznih riječi kojima bi se opisali ti ljude i njihovi postupci. Iako je moja nada slaba ipak se nadam kako će i ti ljudi shvatiti da su i životinje samo živa bića koja imaju osjećaje te ćemo konačno početi živjeti sretnije i zadovoljnije.
Autor: Patrik Josip Marić*
*Napomena: Stavovi izneseni u komentaru osobni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Saveza SUMSI
