Predavanje o važnosti i prepoznavanju hrvatskog znakovnog jezika održala je Tajana Uzun, prevoditeljica znakovnog jezika za gluhe i gluhoslijepe osobe, a također profesorica engleskog jezika i književnosti te pedagogije. Istaknula je da je Republika Hrvatska priznala hrvatski znakovni jezik 2015. godine te da je edukacija o jako važna.
Danas je hrvatski znakovni jezik jako aktualan u društvu te je sve više ljudi zainteresirano za upoznati ga. Stoga se postavlja vrlo važno pitanje pokazuje li se u video materijalima i na tečajevima izvorni hrvatski znakovni jezik ili znakovani hrvatski. Važno je znati razliku između ta načina komunikacije.
„Hrvatski znakovni jezik ima svoju gramatiku i svoja pravila, dok znakovani hrvatski prati gramatiku i pravila hrvatskog govornog jezika.“, naglasila je Uzun. Objasnila je kako nije dovoljno učiti hrvatski znakovni jezik dvije godine i postati prevoditelj (primjerice na televiziji), iako se to danas sve češće događa. Naime, ne postoje definirane kvalifikacije koje osoba mora imati da bi bila prevoditelj hrvatskog znakovnog jezika. Predrasuda je također da svi gluhi koriste isti znakovni jezik. On se prilagođava kao i govorni, prema državi i području na kojem je nastao. Uzun je posebno istaknula kako nije svako korištenje ruku i svaka ekspresija tijela korištenje hrvatskog znakovnog jezika te kako se danas u Hrvatskoj češće i više koristi znakovani hrvatski.
Jedan od važnih segmenata HZJ-a je ekspresija lica (samo jedna od nemauelnih oznaka) koja u znakovnom HZJ ima gramatičku funkciju, a kod znakovanog služi isključivo za prijenos emocija. Stoga Savez Dodir posebno naglašava razliku između hrvatskog znakovnog jezika i znakovanog hrvatskog, te traži da se pri uporabi nekog od ova dva načina komunikacije, ispravno navodi o koji način se koristi.
Sudionicima webinara koji planiraju upisati tečaj hrvatskog znakovnog jezika Uzun je poručila da trebaju biti svjesni kako HZJ nije isti kao hrvatski govorni jezik i da se vrlo teško uči, budući da se uči gledanjem.
