SOIH-ov 29. Hrvatski simpozij osoba s invaliditetom, s međunarodnim sudjelovanjem prošao je u znaku aktualnih tema iz svakodnevice osoba s invaliditetom, poput prava na osobnu asistenciju i prava na inkluzivni dodatak. Od samog početka simpozija, uzvanici su već u pozdravnim govorima naglašavali da su iz rasprava i izlaganja na nekim ranijim simpozijima proizašle mnoge teme povezane sa poboljšavanjem kvalitete života osoba s invaliditetom.
Prof. dr. sc. Anne Rosken iz Academic Network of European Disability Experts objasnila je sličnosti i različitosti u percipiranju invaliditeta samog pojedinca u odnosu na organizaciju. Dok se pojedinac s invaliditetom, među ostalim se bori sa: suočavanjem sa samim invaliditetom, prihvaćanjem situacije, ograničenom otpornošću i boli, u perspektivi organizacije su: reintegracija, prevencija, upravljanje situacijom, izgradnja razumijevanja, mjere integracije, itd.
FOTO: SOIH-ov 29. Hrvatski simpozij osoba s invaliditetom, s međunarodnim sudjelovanjem
Ivan Vidiš, državni tajnik Ministarstva rada, mirovinskoga sustava obitelji i socijalne politike naveo je podatak da je od početka dostupnosti vaučera odobreno više od 24 tisuće zahtjeva, a 67% polaznika koji su stekli nove mikro-kvalifikacije se zaposlilo unutar 6 mjeseci. Govoreći o održivom financiranju udruga osoba s invaliditetom, Luka Bogdan iz Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva upozorio je da su udruge koje se oslanjaju na jednu vrstu financiranja vrlo ranjive. Dr. med. Davor Čorak iz Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) u svom je izlaganju pojasnio da pregled korisnika nije obvezan za vještačenje, već se isti provodi samo ako postoje kontradikcije u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji. Rasprava o izazovima primjene Zakona o osobnoj asistenciji u prvi plan je donijela zabrinutost zbog nedostatnog broja pružatelja usluge, kao i potencijalnog problema nedostatka radne snage u budućnosti. Naglašeno je da je potrebno racionalizirati rad osobnih asistenata te da same osobe s invaliditetom trebaju određivati što im je prioritet i kako će koristiti uslugu osobnog asistenta.
O izazovima i prilikama zaštitnog radnog mjesta, koje nastaje kada se redovno radno mjesto podijeli na nekoliko radnih jedinica, govorila je Bojana Dražić (ZOSI). Objasnila je da se svakog radnika u zaštitnoj radionici prati što radi i u kojem vremenskom okviru to može odraditi. Navela je dobrobiti pilot projekta “Program treninga za osobe s invaliditetom na zaštitnim radnim mjestima u okviru zaštitnih i integrativnih radionica u Republici Hrvatskoj”, u kojem je prilagođeni program radnog treninga trajao tri godine. No, Dražić je navela i neke nedostatke, poput dužeg uhodavanja radnika u proces te nedovoljne fleksibilnosti poslodavaca po tom pitanju, kao i činjenicu da neki korisnici nisu mogli pratiti određeni radni proces. Željko Skelin iz ZOSI-ja upozorio je predstavnike udruga na zabranu dvostrukog financiranja te nabrojio poticaje koji su udrugama dostupni kod zapošljavanja osoba s invaliditetom.
FOTO: Detalj iz predavanja Željka Skelina o poticajima i dvostrukom financiranju
Mira Katalenić iz Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet u svom je izlaganju navela da psi vodiči smanjuju anksioznost korisnika te im pružaju dodatnu motivaciju i psihološku podršku. Motivaciju je u svom izlaganju spomenula i Zorana Uzelac Bošnjak iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, navodeći da je za zapošljavanje ranjivih skupina ključna motivacija, kako kod poslodavaca, tako i kod samih radnika. Govoreći o dobrobitima bavljenja sportom za osobe s invaliditetom, Ana Sršen iz Hrvatskog paraolimpijskog odbora istaknula je da bavljenje sportom utječe na izgradnju bolje slike o sebi, odnosno veću razinu samopouzdanja i samopoštovanja sportaša s invaliditetom, koja doprinosi tome da postanu uspješni i u drugim segmentima života.
Na panelu o zapošljavanju osoba s invaliditetom sudjelovali su: Roman Baštijan (Savez SUMSI), Bojana Dražić (ZOSI), Monika Hartek (HZZ), Tea Botinčan (Centar za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“) i Natalija Krajnović (Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom). Sudionici su se složili da pozitivnih pomaka ima, no potrebno je još mnogo toga učiniti da bi se naglasak stavio na kompetencije osoba s invaliditetom kao zaposlenika, a ne na njihov invaliditet. Natječajni postupci trebali bi biti transparentniji (posebno u javnom sektoru), kako ne bi dolazilo do diskriminacije. Osobe s invaliditetom potrebno je osnaživati da sami kažu kakva im prilagodba treba, a sustav vještačenja bi trebalo olakšati, kako čekanja na procjenu ne bi frustriralo novozaposlene osobe s invaliditetom ni njihove poslodavce.
Drugog dana SOIH-ovog simpozija održana je konferencija “Zajedno znanjem”, čija su središnja tema bili zajednički javni prostori. Govorilo se o pristupačnosti kao ljudskom pravu osoba s invaliditetom te o uvođenju restrikcija za nepoštivanje Pravilnika o osiguravanju pristupačnosti, kao o potencijalno dobrom rješenju. prof. art. Ljubomir Miščević (Nacionalni stručnjak za pristupačnost) govorio je o pet stupova pristupačnosti, a to su: izgrađena okolina, ICT, zakonski okvir, standardizacija i norimizacija.
Izv. prof. art. Sanja Bencetić sa Arhitektonskog fakulteta naglasila je da je ono što je pristupačno osobama s invaliditetom, korisno i drugima. doc. dr. sc. Tomislav Benjak (Hrvatski zavod za javno zdravstvo) u svom je izlaganju naveo da je porast broja i udjela osoba s invaliditetom rezultat demografske slike, ali i detaljnijeg prikupljanja podataka o osobama s invaliditetom. Dodao je da će sljedeći korak biti korištenje podataka iz Registra osoba s invaliditetom u izradi plana evakuacije. Po pitanju evakuacije, Miščević je naveo da su za evakuaciju jedne osobe koja koristi invalidska kolica, potrebna 4 vatrogasca.
Panel o digitalnoj pristupačnosti ponudio je uvide u ovu temu iz kuta osoba s različitim vrstama invaliditeta. Katarina Strunjak iz SOIH – ovog Foruma mladih rekla je da je napredak u ovom području vidljiv, ali samo kod onih vlasnika web stranica koji su se i ranije trudili da iste budu pristupačne. Dijana Vincek iz Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih naglasila je da je sadržaj digitalno potpuno pristupačan osobama s oštećenjima sluha samo onda kada postoji titl i prijevod na hrvatski znakovni jezik. Bruno Tot iz Hrvatskog saveza slijepih istaknuo je da se za provjeru digitalne pristupačnosti ne možemo u potpunosti osloniti na alate umjetne inteligencije. “Dobro korisničko iskustvo i pristupačnost su neodvojivi elementi”, zaključuje Tot. Sergej Županić iz Udruge GONG predstavio je korisne platforme “Imamo pravo znati”, “Popravi to” i “Parlametar”.
Đordana Barbarić (Udruga MoST) govorila je o izgradnji povjerenja, kao ključnog elementa za: povezivanje, suradnju, razvoj i promjenu. Kao izazov u suočavanju s beskućništvom istaknula je da ne zna kako dokazati da se stvari u društvu trebaju brže rješavati. “Nepovjerenje stvara osjećaj da gubimo tlo pod nogama”, rekla je Barbarić. Ipak, završila je u pozitivnom tonu: “Izgradnja povjerenja može se naučiti kao i mnoge druge vještine!”, zaključila je (ne)namjerno postavivši zajednički zadatak pred sve sudionike ovogodišnjeg simpozija. Zadatak za koji će nam trebati najmanje godinu dana, barem do jubilarnog 30. Hrvatskog simpozij osoba s invaliditetom koji je planiran u 2025. godini.
